Pisanje romana – Dan 18.

Zanimljivo je koliko možeš da uradiš za 18 dana. Već sam skoro 10,000 reči u romanu, što je sigurno 10%. Dobro, 10% od prvog drafta. Malo šta od ovoga će završiti u konačnoj verziji, ali bitno je završiti taj prvi draft. To je sigurno najteži deo posla. Kad dođe ono poliranje i brisanje i dodavanje, to je već jasno kuda ide. Elem, danas je subota. Subotom imam 7 časova u školi. Što znači da sam

Čitaj dalje »

Pisanje romana – Dan 17.

Danas nešto manje od 400 reči. Postoje i takvi dani i oni uglavnom dođu nakon dobrih.  Prvo, jer budeš u strahu da uspeš pređašnjeg dana nećeš ponoviti. Drugo, jer se ta strepnja ostvari. Ipak, na takve dane bi trebalo biti ponosan jer si upseo odraditi nešto, koliko-toliko, čak i kad je bilo teško. To su dani koji te čine jačim.

Čitaj dalje »

Pisanje romana – Dan 16.

Danas sam prvi put pročitao ono što sam prethodno napisao. Trudio sam se da ne uređujem mnogo. Čitao sam jer sam morao da se vratim na određene detalje koji služe kao reference za neke buduće događaje u samom romanu. Svake dve nedelje je u redu čitati svoj roman ispočetka. Što više odmičeš trebaće te više vremena da ga pročitaš. Neke delove ćeš toliko puta pročitati da ih nećeš ni morati čitati kada je potrebno da

Čitaj dalje »

Pisanje romana – Dan 15.

Napisao sam nešto preko 500 reči danas. Zaneo sam se. Al’ dobro, neću si sad zbog toga zamerati. Ovih dana nisam mogao da pišem jer sam bio pod izuzetnim emotivnim stresom. Strašno me pogodio Đoletov odlazak. Potpuno nenajavljeno, i potpuno nezasluženo, otišao je najveći pesnik koji je ikada pisao na ovom jeziku. Sad mi je malo lakše, posebno nakon što sam juče uspeo da napišem svoju zahvalnicu ovom velikom čoveku. Potrudiću se da ustajanje iz

Čitaj dalje »

Hvala ti

Došao je i na mene red da kažem nešto. Ne zato što sam ja tu neki bitan lik u čitavoj ovoj priči, već zato što sam dužan. Dužan sam da se zahvalim jednom čoveku, koji nije ni znao koliko je bio upleten u moj život, koliko mi je značio, koliko mi je bio drugi otac. Prvi put sam za Đoleta čuo od mog biološkog oca. Sam inspirisan njegovim pesmama, moj otac je nekada svirao gitaru

Čitaj dalje »

Pisanje romana – Dan 14.

500 reči u večernjim satima. Danas sam imao problema da ustanem. Nisam čuo alarm. Obrisao sam sve (obe) igrice koje sam imao na računaru. Kada pisanje ide teško, i kada mi fali dopamina, lako se hvatam igrica. Problem je što ove igrice nemaju kraja, možeš do prekosutra da praviš grad ili vodiš civilizaciju. To me ne sprečava da igram šah kad mi treba razbibriga. Partija šaha bar ne može beskonačno da traje, već dok nekom

Čitaj dalje »

Pisanje romana – Dan 13.

Još 500 reči je napisano. Trenutno ovaj roman ima 5000 reči. Bilo je dana kada sam pisao i manje. Bilo je dana kada sam i brisao. Iako imam siže, znam priču od početka do kraja, i dalje imam osećaj da ne znam o čemu ću sutra da pišem i to je dobro. Siže je samo vodič, a dok pišem nikada ne znam u koju uličicu će priča da me odvede i gde ću tačno da

Čitaj dalje »

Pisanje romana – Dan 12.

Jutros sam se probudi u 5. Ne zato što sam to hteo, već zato što je Sanju probudio komarac, pa je ona, upalivši svetlo, probudila mene. Elem, nije to sad toliko ni bitno. Iskoristio sam priliku da prekinem niz teškog ustajanja iz kreveta, i niz pogrešnih odluka nakon istog, pa sam skuvavši kafu seo da pišem roman. Juče sam nešto konstatovao razgovarajući sa Sanjom. Napisati 500 reči je najmanji problem. U proseku mi je potrebno

Čitaj dalje »

Pisanje romana – Dan 11.

Definitivno više neću brojati dane dane u kojima ne pišem. Pisanje romana u večernjim satima je loša ideja, bar kada sam ja u pitanju. Poslednji put sam pisao 3. februara, a danas je 14. februar. Duže nisam pisao nego što sam pisao. Teško ustajem ujutro, jer imam određenih emocionalnih problema i onda kada se probudim radim sve osim što pišem taj roman. Takođe sam imao izvesne konflikte sa izvesnim članovima porodice i onda danima ni

Čitaj dalje »

Pisanje romana – Dan 10.

Napisano još 500 reči. Obično pišem ujutro. Danas sam pisanje ostavio za uveče. Plašio sam se da ću biti premoren i da neću imati volje i snage za pisanje, i stoga sam se čitav dan čuvao baš za taj čin. Nisam radio stvari koje će me umarati, a ne moram da ih radim. Posebno sam izbegavao društvene mreže i jutjub, kao i video igrice. Izbegavao sam donošenje nepotrebnih odluka. Pisanje je zapravo donošenje odluka. Za

Čitaj dalje »