Pisanje romana – Dan 18.

Zanimljivo je koliko možeš da uradiš za 18 dana. Već sam skoro 10,000 reči u romanu, što je sigurno 10%. Dobro, 10% od prvog drafta. Malo šta od ovoga će završiti u konačnoj verziji, ali bitno je završiti taj prvi draft. To je sigurno najteži deo posla. Kad dođe ono poliranje i brisanje i dodavanje, to je već jasno kuda ide.

Elem, danas je subota. Subotom imam 7 časova u školi. Što znači da sam proveo 5,5 sati u učionici. Časovi različito traju. Neki su sat vremena, neki 30 minuta. Kako god okreneš mnogo je.

Hteo sam da ustanem u 5 i da pišem pre polaska na put za Wendžo, ali sam se probudio u 6:30 i jedva da sam imao vremena za kafu. Auto me je čekao u 7:30. Tako da sam morao da pronađem vremena za pisanje u toku dana.

200 reči sam napisao u toku pauze za ručak, toliko sam imao vremena i koncentracije. 

Preostalih 300 reči sam zapisao nakon što sam se vratio sa posla i nakon što sam večerao. Večera na koju baš nisam ponosan. Cheat day, pun ugljenih hidrata koja je me je više navodila na dremku nego na pisanje.

Subotom ostajem kod Džoa, i moram da pišem na krevetu, jer u sobi u kojoj ostajem ima dovoljno mesta samo za ovaj komad nameštaja.

U drugoj rundi danas, napisano je 360 reči.

Dobar dan, moglo bi se reći.

Okanuo sam se scene koju sam pisao prethodnih dana. Nekako ne znam kuda ide. Pretvara se u scenu koja je tu, eto da popuni praznine pre onoga što se stvarno događa. Zato sam danas prešao, krajnje elegantno, premostivši sve dosadne događaje u jednom pasusu, na sam “inciting incident”, to je ono zbog čega sam krenuo da pišem ovaj roman. To je ono što će mom junaku okrenuti svet naopačke.

Zato mi je valjda i bilo lako danas da pišem. Moraću još da radim na ovoj sceni. Siguran sam da će ovo biti jedna od najvažnijih scena romana.

Jedan od razloga što volim da radim sa kosturom jeste što mogu da ostavljam, takozvana, uskršnja jaja koja će samo pronicljiv čitalac da vidi i imaće onaj momenat – “Aha, zato je to rekao na toj stranici!” To možeš da uradiš samo kad znaš šta će se desiti na kraju.

Odlučio sam da beležim ovaj dnevnik u jedan dokument. Možda ga jednom i preuredim u neku knjigu tipa “Kako napisati roman za XXX dana (godina)”. Ne znam koliko će ovo dugo da traje, a pravo da kažem i briga me. Bitno je da traje.

Ako su vam moji tekstovi zanimljivi, rado ću vam ih slati na vašu mejl adresu kako ih ne biste u buduće propustili, a sve što bi trebalo da uradite jeste da kliknete na dugme ispod i da se prijavite.

Podelite sa prijateljima:
Facebook
Twitter
LinkedIn
Email
WhatsApp
Štampa