Pisanje romana – Dan 65.

Danas se nekako osećam otuđenim od rukopisa. Rečenica kojom sam završio jučerašnje pisanje bila je u sred dijaloga i glasila je 

“Ali, pre toga, setio sam se još nečeg;”

Kada sam danas otvorio dokument, ne da se nisam sećao čega se to glavni lik setio, nego sam morao da pročitam prethodnih nekoliko stranica da bih shvatio o čemu je uopšte reč u ovom delu romana.

Imam osećaj da ulazim previše u mistiku i da se mrsim u neki čvor iz kog ću teško izaći. Najkraće rečeno, strah me je da ovo neće izaći na dobro, da sam negde pogrešno skrenuo.

S druge strane, još uvek imam putokaz i mogu da se vratim na put, zato samo, dođavola, i napisao taj sinopsis i to je upravo ono čemu bi to trebalo da služi.

Još jedna stvar, kada se nalaziš na raskršću uvek biraj onaj put koji izaziva više straha. Trenutno me je toliko strah da sam se zaglibio u neko živo blato, da zapravo mislim da nisam mogao odabrati bolji put, ako ćemo put vrednovati na osnovu straha koji izaziva.

Ako su vam moji tekstovi zanimljivi, rado ću vam ih slati na vašu mejl adresu kako ih ne biste u buduće propustili, a sve što bi trebalo da uradite jeste da kliknete na dugme ispod i da se prijavite.

Podelite sa prijateljima:
Facebook
Twitter
LinkedIn
Email
WhatsApp
Štampa