Početak

Uskoro će biti godinu dana kako smo pokrenuli jutjub kanal. Pre tačno godinu dana mislio sam da umem da snimam da, da montiram, da podesim svetlo, zvuk i sve što je bitno za rad na takvom projektu.

Danas još uvek mislim da umem sve to da uradim, ali kada vidim naš prvi recept kog smo objavili:

i kada ga uporedim sa nekim od poslednjih recepata:

Razlika u kvalitetu je više nego očigledna, a ta razlika se posebno vidi kada uporedim sa ovim snimkom:

Slobodno se prijavite na darivanje.

Iako mi sada oni prvi snimci izgledaju smešno, znam da će mi i ovi, poslednji, za godinu dana, izgledati isto tako smešno, i pogrešno bi bilo da ne bude tako.

Kada svaki dan napredujemo za samo jedan procenat, za godinu dana smo 3 puta bolji nego što smo bili, a ako smo isti kao što smo bili pre godinu dana, to znači da nismo radili ništa inovativno, i pre svega nismo radili ono što je teško.

Verovatno isto važi i za moje pisanje, moj prvi blog kog sam objavio je verovatno 3-5 puta lošiji nego što je bio pre godinu dana. I to je u redu, sve dok će blog kog ću objaviti iduće godine biti bolji od ovoga.

Trebalo bi znati da ne možemo uvek i zauvek istim tempom da napredujemo.

Na početku često mislimo kako sve znamo, i što više grebemo po površini tog znanja, otvara nam se više vrata, više percepcija o znanju koje nismo prethodno posedovali i kom nismo imali uopšte pristup zbog mrtvog ugla u našem pogledu.

Ali, jednog momenta, nakon nekoliko godina upornog rada, moguće je da ćemo otvoriti veliki broj vrata, i pronalazak novih vrata biće sve teži, baš kao i prolazak kroz tunele starih, jer se oni na svojim krajevima skupljaju i moramo ili dodatno da kopamo ili žestoko da se savijemo kako bismo prošli dalje.

Zato nemamo mnogo majstora bilo kog zanata. Postati odličan u nečemu je teško, a postati majstor je retkost.

Zato bi trebalo raditi svakodnevno na unapređivanju veština, analizirati vlastiti rad i tragati za onim što bi moglo da se popravi.

Onda kada je teško znači da učimo i takve momente ne bi trebalo izbegavati već bi im se trebalo radovati.

Trebalo bi oberučke prigrliti priliku što možemo da delimo svoj rad, potpuno besplatno, i ne očekivati mnogo pažnje, jer to što je nama izgledalo super, drugima verovatno neće, posebno ako smo na početku.

Kada budemo dostigli nivo vredan pažnje, ona će doći sama od sebe.

Ako su vam moji tekstovi zanimljivi, rado ću vam ih slati na vašu mejl adresu kako ih ne biste u buduće propustili, a sve što bi trebalo da uradite jeste da kliknete na dugme ispod i da se prijavite.

Podelite sa prijateljima:
Facebook
Twitter
LinkedIn
Email
WhatsApp
Štampa