Najviša kula u gradu

Nedavno sam Gary V-a pročitao nešto što bi na srpskom zvučalo ovako:

Postoji dva načina da imate najvišu kulu u gradu:

1. Da stvarno sazidate najvišu kulu u radu:

2. Da srušite sve kule koje su veće od vaše.

Većina ljudi se odluči za ovo drugo.

Gary Vee

Naravno, ovo nije članak o kulama, ovo se odnosi na bilo šta što činite u životu.

Pogledajmo samo političku, umetničku, estradnu i druge scene. Vrlo je mali broj ljudi koji žele da budu najbolji političari, najbolji pevači, najbolji kompozitori, najbolji režiseri… Većina njih želi da pokaže kako su svi drugi zapravo gori od njih.

Gledano iz tog ugla, ljude možete podeliti na one koji će biti tu da vam pomognu da sazidate najvišu kulu u gradu i koji će biti ponosni na vas kada u tome uspete, ali ćete u vašem životu takođe imati one koji će, svesno ili nesvesno, dati sve od sebe da vas u tome sputaju, da vam kažu kako vam to neće poći za rukom, kako bi bilo bolje da radite nešto korisnije, nešto što svi drugi rade. Ironično je da će ti isti ljudi, jednog dana kada budete uspeli, prvi da pričaju o tome kako vas lično poznaju.

Jednom kada identifikujete ljude koji imaju klin u rukama i skidaju cigle sa vaše još nedozidane kule, logično je da ih odstranite iz vašeg živote, ali to nije baš uvek jednostavno, posebno ako su oni članovi vaše porodice, a posebno ako su to vaši roditelji; još gore je ako ste vi takav roditelj.

Jedna od mojih najbitnijih misija u životu jeste da ne budem roditelj koji će svoje dete da naziva Pikasom onog momenta kada bude uzelo četkicu u ruke, ili Mocart kada sedne za klavir, ili Spilberg kada stane iza kamere.

Koliko god to delovalo kao podrška i koliko god to slatko zvučalo u percepciji roditelja, ili drugih članova porodice ili uopšteno ljudi u vašem okruženju, tako nešto je zapravo podrugljivo i govori: „Vidi ova budala umislila da je Pikaso…“. Tako nešto je kontraproduktivno i na taj način sputavamo one kojima mislimo da podržavamo.

Iako kontraproduktivno, takvo ponašanje je benigno u poređenju sa onim kada sumnjamo u nečiji uspeh samo zato što mi nismo uspeli u tome i mislimo da će ta osoba proći kroz iste nedaće kroz koje smo mi prošli samo zato što smo u krvnom srodstvu ili zato što se poznajemo, tj. provodimo izvesno vreme zajedno i delimo neke vrednosti.

Ne, to što su se svi u vašoj porodici ugojili nakon što su se oženili ne znači da ćete se i vi ugojiti i oni koji vam to kažu zapravo pokušavaju da sruše vašu kulu koju vi gradite zdravom ishranom, obrazovanjem, odlaskom u teretanu i sl. Napominjem još jednom, oni to rade manje-više nesvesno, jer jedini način da imaju višu kulu od vaše jeste da vaša padne.

Ono što hoću da vam prenesem ovim člankom jeste da ne posustajete i da ne dozvolite drugima da ruše vašu kulu. Sagradite je toliko čvrsto da niko ne može ni da je zaljulja. Nemojte praviti kule od slame ili granja. Sazidajte kulu od cigala, i dobro naložite vatru za vuka koji pokušava da uđe kroz dimnjak vaše kule.

Druga veoma bitna stvar bez koje bi ovaj članak bio nekompletan jeste da se okružite ljudima koji će vam biti potpora i da ih čuvate kao bisere, jer bez njih nikada nećete uspeti.

Ako su vam moji tekstovi zanimljivi, rado ću vam ih slati na vašu mejl adresu kako ih ne biste u buduće propustili, a sve što bi trebalo da uradite jeste da kliknete na dugme ispod i da se prijavite.

Podelite sa prijateljima:
Facebook
Twitter
LinkedIn
Email
WhatsApp
Štampa