Još malo o manijama

Ne znam za vas, ali mene te manije hvataju periodično.

Često mi se ukaže prilika da uradim nešto, da popravim nešto što već postoji, da stvorim nešto, imam neku novu perspektivu i odjednom počnem da dobijam ideje i načine na koje ću da iskoristim to novo što vidim ili što imam.

U takvim momentima, koji mogu da traju i nedeljama, nije uopšte prijatno biti u mom prisustvu, posebno ako vam je inače prijatno da bude u mom prisustvu, što najčešće znači da živite sa mnom.

Kada imam te manične epizode moj fokus je isključivo na onome što bi trebalo da radim i uvek imam isplanirano nekoliko koraka unapred ili nekoliko kombinacija koraka unapred, i kako prolazim kroz njih oni se menjaju i svaki pokušaj komunikacije sa mnom doživljavam kao ometanje tog toka misli te mogu da reagujem vrlo arogantno, ako se uopšte desi da odreagujem.

Srećom, moji ukućani već umeju da prepoznaju tako nešto, barem ovi punoletni, pa znaju da bi trebalo da me ostave na miru i da čekaju da prođe.

Dok sve to traje, u stanju sam da radim jedno te isto čitav dan, da odlažem odlazak na spavanje, odlažem bilo koje druge obaveze i čak i sanjam to što radim. Dobro je kad je to što radim nešto produiktivno, kada nisu u pitanju video igrice, što mi se dešavalo kada sam bio mlađi, ali mi se i sada ponekad desi da zabodem u Civilizaciju VI, na primer.

To nije baš najzdravije stanje, kako fizički tako i mentalno, ali, ako ništa drugo, raduje me da to stanje mogu da iskoristim u svoju korist, tj. da odradim određene poslove, koje bi inače trajali mnogo duže.

Ako su vam moji tekstovi zanimljivi, rado ću vam ih slati na vašu mejl adresu kako ih ne biste u buduće propustili, a sve što bi trebalo da uradite jeste da kliknete na dugme ispod i da se prijavite.

Podelite sa prijateljima:
Facebook
Twitter
LinkedIn
Email
WhatsApp
Štampa