Internet je alat, a ne beg od stvarnosti.

Svoju prvu internet konekciju dobio sam 2005. godine, u decembru što značilo da sam povezan na internet skoro punih 15 godina.

Imao sam tu sreću ili nesreću da nikada nisam koristio modemski internet, ali tadašnji bežični internet nije bio mnogo bolji od tog, bežičnog internta, prosto jer je bio za nijansu brži i nijansu jeftiniji.

Samim tim što znam kako to izgleda nemati pristup internetu 24 časa dnevno u prilici sam da uporedim prednosti i mane neograničene internet veze.

Iako je bilo davno, prošlo je gotovo pola mog sadašnjeg života od kada sam poslednji put imao ograničenu internet konekciju, deluje mi da postoji znatno više predsnoti nego mana takvog, ograničenog, interneta.

Pre svega, niko, osim mojih ukućana, nije bio u prilici da me prekida u onome što sam radio. Nije da sam tada radio šta značajno ili da je neko imao konstantnu potrebu da me prekida, ali objektivno gledano to vreme je sa sobom nosilo neuporedivo manje smetni nego danas.

Internet je jedan od najvećih izuma čovečanstva, pre svega jer nam omogućuje da na lak i jeftin način umrežimo naša saznanja, iskustva i da lakše nego ikada ostvarimo kontakt jedni sa drugima i da se zajedno razvijamo i rastemo.

Ali, internet poseduje određenu tamnu stranu; nudi nam neograničen izvor zabave i beskonačan priliv dopamina, ali i kortizola, koje stvaramo u toku naših interakcija.

Praktično je nemoguće raditi bilo šta, a na nemamo potrebu da to podelimo sa drugima; bilo da je u pitanju deljenje na društvenim mrežama, ili deljenje sa pojedincima koje bismo obavestili mejlom ili porukom. I samim ti što možemo sve da obavestimo mislimo da smo i dužni da to uradimo.

Zaboravili smo, ili to makar važi za mene, kako je to biti sam, raditi nešto samostalno, za sebe, što bi se reklo, bez želje da iko zna za to.

Čak i dok zapisujem ove reči u svesku, hemijskom olovkom, razmišljam o tome kako bi ovo bio dobar blog i evo sada prekucavam reči iz sveske u blog. Vrlo ironično.

Juče sam proveo dva sata odgovarajući na jedan mejl. Ne zato što sam imao mnogo toga da napišem u tom mejlu (iako sam verovatno napisao više nego što je trebalo, jer kad krenem ne umem da se zaustavim), već zato što sam se uporedo dopisivao sa sestrom i sa suprugom (koju sam ostavio kod kuće svega 30 minuta ranije i koju sam video svega nekoliko sati kasnije). Dva sata za jedan mejl!

Vrlo je teško biti produktivan i činiti bilo šta značajno i dubokoumno kada telefon konstantno odašilje zvuke upozorenja signalizirajući da je nekome, potencijalno bliskom, ali i onima manje bliskim, pa čak i nebitnim, potrebna naša pažnja. To, što je nekome možda potrebna naša pažnja čini nas da se osećamo značajnim i prekidamo sve što radimo, koliko god to što radimo bilo prioritetno, i svu svoju pažnju usmeravamo na odgovaranje na poruke.

Imamo strah da nešto propuštamo, ako se ne javimo odmah i ako nismo u toku sa najnovijim dešavanjima i trendovima.

Imamo strah da ćemo biti zaboravljeni ako ne budemo govorili ništa o sebi i svojim životima, dok u stvarnosti propuštamo mnogo toga šno se odigrava oko nas, a ljudi nas zaboravljaju hteli mi to ili ne.

Kao što sam već kazao, internet je i te kako korisna alatka, posebno kada nam je džepu i kada možemo da je upotrebimo kad god nam zatreba, ali internet ne bi trebalo da bude razlog da posežemo za tehnologijom onda kada za njom nijednog valjanog razloga, onda kada smo gladni dopamina i kada pokušavamo da pronađemo savršeno dobar razlog za odlaganje teškog i značajnog posla.

Razlog za odlaganje posla je uvek lako naći jer svaki jutjub video može nam vrlo lako postati preči od obavljanja dužnosti za koju smo plaćeni, koju smo obećali da ćemo ispuniti ili koja se od nas očekuje.

U narednih nekoliko nedelja izvešću mali eksperiment i pokušaću da provedem veći deo dana bez interneta i bez telefona, čisto da bih utrvrdio da li takav život zaista stvara manje stresa i oslobađa više vremena za značajne radnje, ili je moje sećanje povodom života pre 2005. godine maglovito i nostalgično.

Internet je alat, a ne beg od stvarnosti.

Ako su vam moji tekstovi zanimljivi, rado ću vam ih slati na vašu mejl adresu kako ih ne biste u buduće propustili, a sve što bi trebalo da uradite jeste da kliknete na dugme ispod i da se prijavite.

Podelite sa prijateljima:
Facebook
Twitter
LinkedIn
Email
WhatsApp
Štampa