Ako bog da

Jezik u velikoj meri utiče na to kako doživaljavamo svet. U zavisnosti od toga koje su fraze učestale u kulturi u kojoj živimo, formiraće se različiti pogledi na svet.

Fraza je mnogo i o njima bi se mogla napisati čitava knjiga, a pošto na ovom blogu najviše govorim o ličnom napretku, probaću da se dodatknem onih koje nam pomažu ili odmažu u istom.

Za lični napredak je veoma bitan narativ kog govorimo samom sebi. Postoji velika razlika između “probaću da spremim ispit” i “spremiću ispit”.

U prvom slučaju reč “probaću” sugeriše da postoji velika verovatnoća da neću uspeti, ali se takođe nekako se sluti da taj neuspeh neće biti moja odgovornost, već neke više sile.

U drugom slučaju, time što ćemo izbaciti samo jednu reč, obećao sam sebi da ću spremiti ispit i sva odgovornost je isključivo na meni da ispunim to obećanje, samim tim ću se znatno više potruditi da to obećanje ispunim.

Isti slučaj je i sa “želim da smršam” i “smršaću, “želim da prestanem da pušim” i “prestaću da pušim”

U prvom slučaju znači da neću ništa preduzeti povodom tog pitanja, a u drugom znači da ću učinit sve što je mojoj moći kako bih smršao.

Dakle prostom eliminacijom svih suvišnih reči, značajno menjamo narativ u našim glavama i povećavamo sopstvene šanse za uspeh.

Ipak, moja omiljena fraza koju često čujemo od ljudi na našim prostorima je “daće bog,” ili “ako bog da”.

Obe fraze govore isto: ništa ne zavisi od mene, već isljučivo od volje svevišnjeg i na meni je da se nadam da će mi se smilovati.

Iskreno verujem da bismo bili mnogo uspešniji, kao pojedinci, ali i kao nacija, ako bismo izbacili tu frazu iz upotrebe.

“Uspeću u ovome što radim, ako bog da”, znači da sam uradio najbolje što znam, a na njemu je da odluči da li će mi to što pokušavam poću od ruke ili ne. Samim tim, svaki neuspeh se pripisuje bogu, odnsono sreći.

Umesto toga, naše neuspehe bi trebalo doživljavati kao idealnu priliku da nešto naučimo. Kada u nečemu ne uspemo, ne bi trebalo to pripisivati božjoj volji, već bi trebalo sesti, analizirati naše postupke, utvrditi greške i pronaći način da se one eliminišu, zaobiđu ili umanje.

Uzročno posledična veza postoji isključivo između naših postupaka i ishoda naših planova, a ne između boga, sreće ili nečeg sličnog.

Ako su vam moji tekstovi zanimljivi, rado ću vam ih slati na vašu mejl adresu kako ih ne biste u buduće propustili, a sve što bi trebalo da uradite jeste da kliknete na dugme ispod i da se prijavite.

Podelite sa prijateljima:
Facebook
Twitter
LinkedIn
Email
WhatsApp
Štampa