Da li smo svi isti?

Koliko god tvrdili da smo isti, činjenica je da nismo.

Rodimo se sa različitim predispozicijama, na različitim meridijanima, u različitim mikro i makro kulturama.

Sva četiri faktora utiču na naš razvoj i oblikuju nas.

Pojedinac se rodi sa izvesnim predispozicijama, koje mogu, ali ne moraju uvek da dođu do izražaja.

Isti pojedinac će prvih nekoliko godina biti izložen mikro kulturi svojih roditelja koja će oblikovati njegovo ponašanje.

Zatim će pojedinac krenuti u školu gde će pripadati mikro kulturi svojih vršnjaka koja će dodatno da oblikuje njegovo ponašanje i njegova uverenja.

Istovremeno, škola će na osnovu predviđenog programa da oblikuje znanje i vrednosti pojedinca na osnovu vrednosti makro kulutre, određene države ili regije.

Svaka promena sredine, svako upoznavanje novih ljudi i sticanje novih znanja, donosi sa sobom novu mikro kulturu koja će nas oblikovati, hteli mi to ili ne.

Na kraju, dobijemo odraslu jedinku koja naizgled izgleda isto kao i svi drugi; ima dva oka, jedan nos, jedna usta, dve ruke… ali živi sa unikatnim iskustvima i unikatnom kulturom.

Čak ni blizanci koje su odgajali isti roditelji u istim uslovima i pohađali su iste škole i imali iste prijatelje se nikada neće razviti kao dve identične jedinke.

Ljudi imaju tendenciju da prikupljaju šablone i određene karakteristike pripisuju makro kulturi.

Šablonsko razmišljanje može često da nam pomogne; crveno voće je zrelo i ukusno, a zeleno nije, ili gume sa dubokim šarama su dobre za sneg, ali nisu dobre za leto…

Ipak, šablonsko razmišljanje ne možemo uvek da primenimo u ljudskim odnosima već svakoj jedinki moramo da pristupimo individualno.

Na primer, ako nas je neki trgovac prevario, ne možemo zaključiti da su svi trgovci prevaranti, ili ako smo sreli nekoliko žena koje loše voze, ne možemo reći da su žene generalno loši vozači.

Isto važi za pripadnike bilo kojih drugih kultura, nacija, rasa…

Postoje karakteristike koje se u jednoj kulturi ponavljaju češće nego druge.

Na primer, Kinezi često žvaću otvorenih usta, pljuju na ulici i voze motocikle trotoarom, ali to ne znači da svaki Kinez čini isto, jer postoji mnogo onih koji žvaću zatvorenih usta, ne pljuju na ulici, i ne voze trotoarom, ali njih ne uzimamo u obzir jer se njihove vrednosti podudaraju sa našim; verovatno.

Dakle, iako neke karakteristike možemo pripisati određenim kulturama jer su učestalije nego u drugim kulturama, to ne znači da te karakteristike možemo da primenimo na pojednca.

Ako su vam moji tekstovi zanimljivi, rado ću vam ih slati na vašu mejl adresu kako ih ne biste u buduće propustili, a sve što bi trebalo da uradite jeste da kliknete na dugme ispod i da se prijavite.

Podelite sa prijateljima:
Facebook
Twitter
LinkedIn
Email
WhatsApp
Štampa