Svesno nanonešenje štete

Svi znamo koliko su cigarete štetne, ali ipak postoje ljudi koji i dalje puše. Jedni tvrde da ih cigarete smiruju, drugi tvrde da im je teško da ostave cigarete, a većina ostavlja cigarete od sutra.

Iako nikotin izaziva fizičku zavisnost, više smo zavisni od serotonina i dopamina, takozvanih, hormona sreće koji se luče nakon što dobijemo dozu nikotina.

Iz nekog čudnog razloga, svaki put kada unesemo nikotin, naš organizam luči hormone sreće što nam dođe kao svojevrsna nagrada za naše ponašanje i zato se pušači osećaju smireno nakon što zapale cigaretu i udahnu taj smrdljivi dim.

U prirodi nam je da ponavljamo ponašanje koje je nagrađeno, a posebno kada je nagrađeno tim jakim hormonskim stimulansom.

Organizam se očisti od nikotina za neke tri nedelje i fizička zavisnost tog momenta prestaje, ali psihička zavisnost izazvana hormonima sreće ostaje znatno duže i zato nastavljamo da radimo stvari za koje znamo da su loše po nas.

Isti slučaj je sa alkoholom, drogom, šećerom, kockanjem, društvenim medijima…

Iako ove poslednje ne konzumirano fizički, kada saznamo da se nekom sviđa naša objava, da se smo društveno prihvaćeni, lučimo dopamin i privremeno se osećamo dobro; iz tog razloga ćemo uvek otići da provreimo šta ima novo na fejsbuku pre nego što počnemo da obavljamo neki posao ili nakon što se probudimo.

Slično tome, ljudi se ne kockaju da bi se obogatili već da bi doživeli taj udar adrenalina i dopamina kada dobiju. Kada nešto dobijemo na kocki, uglavnom sve brzo vratimo vlasnicima kockarnica jer želimo još uzbuđenja, a ne još novca.

Problem je kada na fejsbuku provedemo mnogo više vremena nego što bismo želeli; kada popijemo mnogo više alkohola nego što bismo želeli, ili kada pojedemo mnogo više slatkog nego što bismo želeli, i kada ne možemo da se obuzdamo tokom bilo koje od štetnih radnji.

Što se duže uzdržavamo od štetnih radnji koje izazivaju zavisnost to naša želja postaje veća.

Većina ljudi ne uspe da se otarasi svojih zavisnosti jer misle:

Ako uzmem jednu bombonu to nije ništa…

Isto važi za jednu čašu kole, jednu cigaretu, jednu čašu pića, 5 minuta na društvenim mrežama, jedan tiket, ili jedan fiks bilo koje druge droge.

Ne mislim da bi trebalo živeti pod staklenim zvonom i odstraniti sva zadovoljstva jer su na neki način štetna po nas, ali bi vrlo dobro trebalo odabrati koje od štetnih navika ćemo da zadržimo i moramo znati od njih smo sposobni da držimo pod kontrolom.

Ja sam na primer prestao da pušim pre više od deset godina, alkohol pijem isključivo u svečanim prilikama i popijem vrlo malo (jednu do dve doze), mada ga i tada izbegavam ako je moguće.

Društvene medije koristim umereno i pod strogo kontrolisanim okolnostima; nemam nijednu aplikaciju na telefonu; na fejsbuk, tviter, i linkedin postavljam iskljčivo svoje blogove jer putem njih pokušavam da komuniciram svoje ideje; na instagram ponekad stavim neku fotografiju, ali pratim vrlo mali broj ljudi jer umem da se zanesem i da provodim sate listajući šarene fotografije.

Mnogo je lakše otarasiti se zavisnosti od štetnih radnji kada shvatite kako funcioniše čitav mehanizam; kada znate da nemate potrebu za duvanom ili šećerom ili čime god, već za serotoninom i dopaminom.

Postoji toliko drugih načina da lučite hormone sreće, a koji nisu ni malo štetni; štaviše su korisni i vrlo lako mogu poslužiti kao zamena onim štetnim.

Posetite prijatelje, šetajte, pecajte, idite na karaoke (ovo sam nedavno otkrio kao svojevrsnu terapiju), vežbajte, mazite mačku, čitajte knjigu,…

Otkrijte već sami šta vas čini srećnim i procenite da li je štetno po vas ili ne.

Ako su vam moji tekstovi zanimljivi, rado ću vam ih slati na vašu mejl adresu kako ih ne biste u buduće propustili, a sve što bi trebalo da uradite jeste da kliknete na dugme ispod i da se prijavite.

Podelite sa prijateljima:
Facebook
Twitter
LinkedIn
Email
WhatsApp
Štampa