Životni cilj

Deluje mi kao da oduvek imam neki veliki plan za sebe. Plan u kom je određeno kako će sve da se završi. A završava se tako što ću toliko toga napisati i to će toliko dobro biti da će svi da me pamte.

Onda malo zastaneš i zapitaš se – Ko će da te pamti i sa kojim ciljem? Šta ću ja da imam od toga što će me neko pamtiti kad me više ne bude bilo? Toliko je ljudi pre tebe postojalo i radilo ono što ti radiš i koliko ti njih zapravo pamtiš i poznaješ? Koliko drugih ljudi koje lično poznaješ pamti i poznaje iste one ljude koje ti pamtiš?

Ne pamte se čak ni oni koji su bili u čitankama ili na novčanicama, oni koji imaju neke spomenike po gradu ili čije ime stoji na tabli neke ulice.

Sve je to lepo i trebalo bi biti zahvalan ako se te stvari dese, ali to nikako ne sme biti cilj, jer to je cilj u kom ću gotovo sigurno da omanem. Suludo bi bilo verovati da neću i zato bi trebalo da se okanem takvih misli i nada. Misleći da ću ostati upamćen ne činim dobro ni sebi ni drugima niti onome što radim.

Jednog dana me više neće biti i svet će samo nastaviti da se bavi svojim poslom kao da me nikada nije ni bilo, isto kao što je postojao i bavio se svojim poslom pre nego što sam počeo da postojim. I to je normalno. To je, prosto tako i suludo je očekivati da će ikada biti drukčije.

Kad se dobro zamisliš i kad stekneš čitavu sliku ovog sveta, i kad se malo zagledaš u zvezde i kad shvatiš koliko je sve to veliko, uvidiš kako je sve to čudno; veoma čudno, da je ovaj svet postojao pre mene. Ne samo da je postojao nego kad bih pokušao svoje postojanje negde da smestim na vremensku liniju života ovog sveta, to ne bi trajalo ni koliko treptaj oka. Što bi onda iko ikada morao i trebalo da me pamti ili da uopšte mari za mene? Ja sam samo trunka prašine u nečemu mnogo većem i kompleksnijem nego što mogu da pojmim.

I ne kažem to da bih očajavao, već da bih skinuo to breme sa sebe, da bih se manuo tog nedostižnog cilja, te glupe iluzije o magičnom izvoru večnosti, jer to ništa drugo nije nego glupa potraga za svetim gralom.

Cilj nije doći do kraja i preseći onu vrpcu i preći preko linije. Taj prelazak preko linije traje jedan tren. Kada to znaš, da li zaista želiš da ti se život svede na jedan tren kog čekaš čitavog života i najverovatnije ga nikada nećeš dočekati?

Dobro znaj da si u toj igri minijaturnih verovatnoća već pobedio, jer kolika je verovatnoća da ćeš baš ti biti rođen na ovom mestu i u ovom vremenu? Zaokroži to i na deset decimala i opet je 0%. Ti si samo skup nekih hemijskih elemenata koji ima određeni oblik i funkcioniše na određeni način, a tu postoji i nešto što nije baš najlakše objasniti – svest. I ta svest će da bude tu neko vreme i onda će da ode, a taj skup hemijskih elemenata će da izgubi svoju formu i poprimiće neku drugu, svesnu ili nesvesnu. I to je to. Tako je oduvek bilo i tako će zauvek biti. Sve dođe i prođe i menja se i jedino je promena nepromenjiva.

Ali zar to nije dovoljno? Zar to nije upravo nešto čarobno? Koliko je samo zvezda moralo da eksplodira da bi se u tvom sastavu našli pojedini hemijski elementi? Šta ti više od toga treba? Ti sastavljen od zvezdane prašine.

Ako baš hoćeš cilj, on bi on trebalo da bude proces, to putovanje do linije, a ne prelazak linije. Cilj je da pronađeš svoju svrhu; svrhu tvog kratkog postojanja na ovom kamenu koji putuje oko sunca i kada je pronađeš onda je na tebi da je ispuniš, jer svako od nas ima neku svrhu i s tom svrhom je upravo došao ovde.

I to je nešto što samo ti možeš da pronađeš. Ali, dobro pazi kada ga budeš pronašao. Zapitaj se da li je to nešto što ti želiš ili je nešto što ti je nametnuto od strane roditelja, okoline, društva, kulture, nekih mentora, internet guruao, lajf koučeva…

Ako bilo kog treba pronađeš tuđ uticaj, to nije to. Vrati se u detinjstvo, tu negde do desete godine, i seti se šta to voleo da radiš i u čemu si to mogao da provedeš ceo dan, ne misleći na vreme, na glad, na bilo šta… e to si ti… sve drugo je u službi drugih.

I kad budeš pronašao, ne dozvoli nikome da ti to oduzme ili da ti usadi njihovo. To je tvoje i samo ti znaš šta ćeš da radiš s tim.

Podelite sa prijateljima:
Facebook
Twitter
LinkedIn
Email
WhatsApp
Štampa