Naučna pismenost

je nešto čemu nas nikada ne nauče u školi, jedinom mestu gde bismo to mogli da naučimo, ako već niko od naših bližnjih nije naučno pismen.

Umesto toga, u školi nas nauče da poštujemo autoritet.

Zemlja se okreće oko Sunca, ne zato što smo uradili ogled ili ekpseriment ili smo jednostavno pogledali u naučne dokaze, već zato što su nam učitelj ili učiteljica rekli tako. Učitelj je autoritet i sve što učitelj kaže to mora biti istina.

Kasnije, u životu, sve za šta verujemo da je istina, nije posledica eksperimenta, posmatranja, ogleda, već toga što nam je neko ko ima autoritet to rekao.

Nauka ne funkcioniše tako. Nauka nema autoritet. I samo zato što je jedan lekar, ili jedan fizičar, ili jedan hemičar rekao nešto, ne znači da je u pravu ako se njegova izjava ne podudara sa podacima eksperimenta.

U nauci, stručno mišljenje je najmanje vredno, jer mišjenje je… da ne lajem sada, ali svi ga imamo i naše mišljenje je često pogrešno.

Danas, je lakše nego ikada doći do podataka koje je čovečanstvo dobilo eksperimentom, ili istraživanjem. Na ovoj veb stranici se nalaze svi pretraživači koji vam mogu biti od koristi ako želite da proverite neku tvrdnju.

Neki od ovih sajtova se plaćaju, negde morate da kupite istraživanje, ali mnogo toga je besplatno i dostupno svima.

Ako želite da saznate više o holesterolu, šta je holesterol, kako je povezan i da li je povezan sa srčanim udarom, uvek možete pogledati neko od istraživanja koje se bavilo tim fenomenom i podaci će vam reći sve.

Juče sam govorio o kognitivnoj disonanci, i jedan od najvećih uzročnika kognitivne disonance su dva autoriteta koja govore nešto dijametralno suprotno.

Nisu ni svi eksperimenti ni sva naučna istraživanja ista. I tu ima loših radova i neohphodno je naučiti odabrati one dobre.

Recimo da želimo da saznamo da li meso izaziva kancer.

Jedan od načina, kog mnogi istraživači primenjuju, prosto jer je jeftiniji, i lakše se obavlja na većoj populaciji, je anketa:

Nasumično odaberemo ljude, pitamo ih koliko su mesa jeli u prethodnih 10, 20, 30 godina, podelimo ih na one koji su jeli mnogo, srednje, malo ili nimalo, i gledamo ko će od njih razviti kancer. Ako se u grupi gde su ljudi jeli meso pojavi najviše ljudi sa kancerom, zaključujemo da je meso kancerogeno.

Takav pristup je pogrešan i neprecizan iz više razloga, ali ću reći dva ključna:

  • niko se sa sigurnošću ne može sećati koliko je mesa jeo u prethodnih 30 godina; samim tim podaci su nepouzdani;
  • nismo uzeli u obzir druge faktore; pušenje, okruženje, izvor mesa, pripremu mesu, stres; samo zato što su dve vrednosti u korelaciji (obe su povišene ili snižene), ne znači da postoji uzročno posledična veza.

Kontrolisani eksperiment je najveći autoritet u nauci, i ako podaci eksperimenta govore jedno, nema tog čoveka koji može da opovrgne dokaze koji nam pružaju eksperimenti, osim ako ne sprovede isti taj eksperiment i ne dobije druge dokaze.

Kontrolisani eksperiment se izvodi tako što promenimo samo jednu varijablu i na osnovu nje zaljučujemo da li ona utiče na nešto ili ne.

Dobar primer kontrolisanog eksperimenta bio bi da nasumično odaberemo dve grupe ljudi, različitog staleža, životnog stila, navika, fizičke aktivnosti…. i da ih posmatramo u kontrolisanim uslovima. Jedna grupa će jesti meso, druga grupa neće jesti meso. Dakle, imamo tačne podatke o konzumiranju mesa.

Eksperiment bi trebalo da traje duže vreme, nekoliko godina, i rezultati bi trebalo da nam kažu da li konzumiranje mesa uzrokuje kancer ili ne.

I u ovom slučaju će postojate druge varijable, ali zato nasumučno biramo ljude, tako da i u jednoj i u drugoj grupi ima i pušača i sportista i onih koji rade u kancelariji…

Takav eksperiment je skup i težak za izvesti i zato se tako nešto često radi na životinjama i u tom slučaju naš eksperiment može da bude još rigorozniji, jer možemo da uklonimo sve druge varijable i da se dve grupe životinja razlikuju jedino po tome da li jedu meso ili ne.

I na kraju, ako pružite vašem lakaru dokaze u vidu podataka jednog kontrolisanog eksperimenta, a on vam i dalje tvrdi suprotno, trebalo bi da promenite lekara.

Ako vam neko kaže da je čuo nešto od lekara, a vi znate da eksperiment govori suprotno, trebalo bi da im objasnite da u nauci, stvari ipak funkcionišu malo drukčije; eksperiment je uvek bolji dokaz nego mišljenje eksperta.

Ako su vam moji tekstovi zanimljivi, rado ću vam ih slati na vašu mejl adresu kako ih ne biste u buduće propustili, a sve što bi trebalo da uradite jeste da kliknete na dugme ispod i da se prijavite.

Podelite sa prijateljima:
Facebook
Twitter
LinkedIn
Email
WhatsApp
Štampa