Čarobna kugla

Životinja zvana čovek, nije jedina životinja koja ume da komunicira. Poznato je da manje više sve životinjske vrste poseduju izvesne sposobnosti verbalne komunikacije.

Naučnici koji su posmatrali šimpanze su uspeli da izoluju fraze poput „Pazi, ide lav!“ ili „Pazi ide orao!“ na jeziku ovih primata. Snimili su audio zapis i kada bi pustili zapis, „Pazi ide lav!“ šimpanze bi se popele na drvo. Kada bi pustili zapis „Pazi ide orao!“ Majke bi sakrile svoju mladunčad koja su najčešće mete ovih ptica grabljivica.

Razlika između komunikacije šimpanzi i komunikacije čoveka leži u našoj sposobnosti da komuniciramo o stvarima koje ne postoje. Možemo da zamislimo kako bi to bilo otići na mesec. Umemo da izvučemo zaključke posmatrajući, mereći svet oko nas i skupljajući podatke. I na osnovu naših računica možemo da napravimo raketu koja će zaista spustiti nekog od nas na mesec. Šimpanze, orlovi, i divlji veprovi to ne mogu.

Čitajući podatke koje smo sakupili, reklo bi se da možemo da predvidimo budućnost. Možemo da znamo kada će biti hladno, a kada će biti toplo. Posmatrajući kretanje oblaka, vrlo često možemo da predvidimo kada će da padne kiša. Možemo da predvidimo kada će se neka hrana pokvariti ako je ne budemo držali na hladnom i suvom mestu.

Posedujemo mnoštvo nekih uspešnih predviđanja koja zasnivamo na prethodnim podacima i teorijama koje smo ustanovili posmatranjem i proračunima. To predviđanje zovemo naukom.

Ako budeš primio ovu vakcinu, nećeš doboti male boginje, jer dovoljan broj ljudi koji je primio ovu vakcinu nije dobio male boginje.; naučno predviđanje.

Ako budeš jeo dovoljno proteina i ako budeš radio ove vežbe, porašće ti mišići, jer je dovoljnom broju ljudi koji su radili ove vežbe i jeli dovoljno proteina porasli mišići; naučno predviđanje.

Ako budeš sipao X litara goriva u svoj automobil, on će preći Y kilometara pre nego što mu sledeći put budeš morao sipati gorivo, jer su svi automobili tog tipa troše toliko goriva na X kilometara; naučno predviđanje.

Toliko smo uspešni u naučnom predviđanju da se ponekad zanesemo i mislimo da će sve što zamislimo stvarno desiti.

Predviđamo ljudska ponašanja, bez ikakve osnove za tako nešto. Ne smem ovo da kažem svojoj ženi, jer se bila naljutila prethodnih 5 puta kada sam joj to, ili nešto slično, rekao. Šta god „ovo“ bilo, ne možemo da tvrdimo da se ona naljutila baš zato što smo „ovo“ rekli.

Postoje razni faktori koji utiču na ljudsko ponašnje i ljudsko raspoloženje. Ljudi ne funkcionišu po zakonima fizike. Ljudi su složen, biološki sistem, čije ponašanje zavisi od balansa raznih hormona koje naše telo luči i koji kruže našim telom i obavljaju razne funkcije.

Još jedan do primera kada gledamo u čarobnu kuglu i predviđamo sudbinu je kad planiramo sopstvenu budućnost i kada pokušavamo nešto da stvorimo. Recimo da želimo da napišemo roman, naslikamo sliku, snimomo film…

Prvo što ćemo da pomislimo je – ovo se neće nikome svideti. Prethodne stvari koje sam naslikao se nisu svidele mojoj mami, mom tati, mojoj ženi, mom prijatleju, mom komšiji…

I nikad ne naslikamo tu sliku, jer verujemo našoj magičnoj kugli.

Ni na kraj pameti nam ne bude da možda ta slika, taj roman, taj film, ta muzička kompozicija, taj džemper kog smo dijaznirali, nisu predviđeni za naše roditelje, prijatelje, rodbinu, već za neke ljude koje mi ne poznajemo, a koji vole baš takve romane kakve mi pišemo, baš takve slike kakve mi slikamo, baš takve džempere kakve mi dizajniramo…

Kako onda možemo da odustanemo od stvaranja nečega što se nije svidelo ljudima koji su u našoj okolini?

Koliko god da smo dobri u naučnom predviđanju, nismo ni blizu dobri u predviđanju ljudskog ponašanja.

Istina je da postoje muzički porducenti koji mogu da kažu da su sarađivali sa najvećim svetskim zvezdama. Pomislićemo da su neki ljudi sposobni da kažu – „A, ovo će biti svetski hit! Hoću da radim s tobom.“

Ili, literarni agenti koji mogu da predvite svetske bestselere, i koji mogu da kažu – „Ovaj rukopis je upravo ono što ljudi žele!“

Jeste, neki od tih ljudi među svojim klijentima imaju Stivena Kinga, Noru Roberts, i ko god da je sada na listi bestselera, ali ono što ne vidimo jesu svi oni promašaji koje su ti ljudi.

Literarni agent Stivena Kinga ima sigurno još 100 klijenata sa kojima radi. Da li su svi oni uspešni kao Stiven King? Nisu! Da li je njegov agent može da predvidi koji će rukopis biti uspešan? Ne može!

Problem je što mi ne vidimo sve neuspehe ljudi koji se bave predviđanjem. Ne vidimo sve one knjige koje leže u nekim magacinima i koje nikada neće biti prodate. Mi vidimo Stivena Kinga, i mislimo da taj agent, taj čovek, ume da bira samo bestselere, i ako bi nas on predstavljao, naša knjiga će biti bestseler. Neće. Verovatno neće.

Ali, da li je to razlog da ne napišemo knjigu? Nije. Apsolutno nije.

Trebalo bi napisati knjigu za one koji su spremni da je čitaju. Ne za mase, već za one kojima će se ta knjiga dopasti.

Čak iako je to 10 ljudi, trebalo bi napisati tu knjigu. Ako imamo mogućnst da promenimo živote 10 ljudi, trebalo bi da napišemo tu knjigu.

Jeste, nećemo moći da živimo od našeg pisanja, za razliku od Stivena Kinga. Ali, knjige se ne pišu da bi se od njih moglo živeti, već da bi menjale živote ljudi. Ne svih, već nekih ljudi.

Ako knjige koje napišemo, slike koje naslikamo, filmovi koje snimimo, mogu da promene živote dovoljnog broja ljudi i da od zarade koju nam one donose možemo da živimo, to je fantasično!

Ako ne mogu, nema veze. Nisu mogle ni knjige mnoštva drugih, pa su i dalje pisali, i dalje su stvarali.

Dakle, sledeći put kada se budete zapitali, da li se isplati da napišem knjigu, naslikam sliku, komponujem melodiju, stvorim bilo šta, odgovor je – isplati se i nedajte da vas iko razuveri.

Ako su vam moji tekstovi zanimljivi, rado ću vam ih slati na vašu mejl adresu kako ih ne biste u buduće propustili, a sve što bi trebalo da uradite jeste da kliknete na dugme ispod i da se prijavite.

Podelite sa prijateljima:
Facebook
Twitter
LinkedIn
Email
WhatsApp
Štampa