Sam

Ne znam za vas, ali ja jedino mogu da pišem u tišini, kada sam sâm.

Nije mi problem da pišem u kafićima, gde mi se niko ne obraća, ali mi je veliki problem da pišem kod kuće, kada su moji ukućani budni i kada mi se svako malo obrate.

U toku pisanja u mojoj glavi se poput voza naninže mnoštvo misli koje čekaju na svoj red da budu zapisane. Taj niz je veoma krhke prirode i kada me prekinu on se rasprsne poput balona od sapunice i zauvek nestane.

Konstanto prekidanje predstavlja poseban problem kada pisanje ide teško, a to će se dešavati bez obzira na iskustvo i nivo veštine.

Pisanje je, dakle, samačka profesija i postoji dva načina da se to ostvari:

  • Da posedujete kancelariju u kojoj vas niko neće ometati.
  • Da pišete dok svi drugi spavaju.

Ako su vam moji tekstovi zanimljivi, rado ću vam ih slati na vašu mejl adresu kako ih ne biste u buduće propustili, a sve što bi trebalo da uradite jeste da kliknete na dugme ispod i da se prijavite.

Podelite sa prijateljima:
Facebook
Twitter
LinkedIn
Email
WhatsApp
Štampa