Oksimoron

Često čitam knjige iz domena psihologije. Volim da učim o tome kako funkcioniše čovek i šta ga navodi na određena ponašanja i kako korigovati ta ponašanja.

U poslednjoj knjizi na temu besa sam naišao na jedan krajnje neobičajan oksimoron.

Naime, autor knjige je PhD, i pretpostavio sam da je njegov rad baziran na naučnom metodu.

Kako se ispostavilo, negde na pola knjige, kao rešenje za suzbijanje besa autor navodi pronalaženje vere u boga; ne, ne govorimo o metaforičkom bogu, ili nekom višem spiritualnom nivou, nekoj samosvesti, već o istinskoj veri u boga.

Knjiga od tog momenta postaje kao neka brošura pridruživanje Jehovinim svedocima koji nude rešenja za svaki vaš problem, pa sam je vrlo brzo zatvorio i stavio na gomilu sa nezavršenim knjigama.

Zanimljivo je da neko može da bude naučnik, PhD, i da istovremeno istinski veruje u boga.

Isak Njunt je bio poznat po tome, ali Njutn nikad nije postigao značajne rezultate u domenu religije.

S druge strane, zakoni koje je Njutn definisao su bili od ključne važnosti pri sletanju na mesec, što je jedno od najvećih dostignuća čovečanstva.

To samo govori o tome da čak i veliki umovi poput Njutna ne mogu da pronađu odgovore na sva pitanja i kada dođu do vrhunca svojih mogućnosti odgovore pronalaze u religiji.

Ipak, Njutn nikada nije mešao boga sa gravitacijom, pa stoga boga ne bi trebalo stavljati ni u druge kontekste naučnog domena.

Istina je da je psihologija mnogo niže na lestvici egzaktnosti od fizike i da duhovnost nije strana u tom polju, ali nemojmo mešati babe i žabe.

Ako su vam moji tekstovi zanimljivi, rado ću vam ih slati na vašu mejl adresu kako ih ne biste u buduće propustili, a sve što bi trebalo da uradite jeste da kliknete na dugme ispod i da se prijavite.

Podelite sa prijateljima:
Facebook
Twitter
LinkedIn
Email
WhatsApp
Štampa