Pisanje romana – Dan 115.

Jedan od pokazatelja da sam na dobrom putu, jeste da sam došao u fazu kada potpuno ignorišem sinopsis. Kroz tu fazu sam prošao pišući prvi roman, a kroz tu fazu prolazim i sada.

Pišući prvi roman imao sam mnogo detaljniji sinopsis, gde je svako poglavlje bilo u detalje isplanirano, ali ako poredimo taj sinopsis, sa konačnom verzijom romana, primećujemo vrlo malo sličnosti, i pored nekih ključnih događaja, sve drugo je izmenjeno.

Sada nemam detaljan sinopsis, ali događaji prosto nestaju iz narativa romana i pojavljuju se neki novi. U ovom momentu, obzirom da pišem ovaj roman drugi put, nemam osećaj da pišem fikciju, već imam osećaj da se prisećam događaja koji su se stvarno odvili i to je ono čemu bi trebalo da težiš kada pišeš roman.

Tako napisan roman ostavlja na utisak da su se ti događaji stvarno odigrali, ne samo na pisca, već i na čitaoca, a da bi došao do tako nečega moraš priču da proživiš dovoljan broj buta, kako u glavi, tako u pripremi sinopsisa, tako kroz stvarno pisanje.

Ako su vam moji tekstovi zanimljivi, rado ću vam ih slati na vašu mejl adresu kako ih ne biste u buduće propustili, a sve što bi trebalo da uradite jeste da kliknete na dugme ispod i da se prijavite.

Podelite sa prijateljima:
Facebook
Twitter
LinkedIn
Email
WhatsApp
Štampa