Pisanje romana – Dan 114.

Drugi draft mi uvek pričinjava veće zadovoljstvo nego prvi.

Kada pišem prvi draft, a posebno kada pišem sinopsis, mogu da imam dobre momente, i da verujem u roman, da verujem da imam dobru ideju i da se priča dobro razvija.

Vremenom, počinjem da sumnjam u priču, pronalazim razne rupe, i drugi draft je upravo mesto na kom se popunjavaju sve te rupe, i kad počnem da ih popunjavam, kada nešto što je prvo bila dobra ideja, pa sam shvatio da ipak nije, kada to u drugom draftu, postane još bolja ideja od one prve, tada osećam najveće zadovoljstvo pisanja.

Mislim da je za tako nešto potrebno mnogo vremena i mnogo razmišljanja. I nije dovoljno da provedeš mnogo vremena u jednom danu, neophodno je da provedeš vreme razmišjajući, pa neko vreme ne razmišljaš o tome, već skupljaš neke znakove pored puta koji bi mogli da ti pruže to rešenje.

Nekad su znakovi u snovima, nekad u bezveznim događajima, nekada u tuđim pričama, bilo u formi filma, knjige, pesme,… zaista se mogu pojaviti bilo gde, samo ih je bitno prepznati.

I za sve to je potrebno mnogo vremena i mnogo strpljenja i veoma dobra moć zapažanja.

Iskreno, ne znam kako neko može da napiše roman za manje od godinu dana. Iskreno, ne znam ni da li sam ikada završio čitanje jednog takvog romana. Pokušao jesam, ali sam odmah mogao da uočim rupe koje je trebalo popuniti, a pošto nemam pravo da ispunjavam tuđe, jednostavno sam bio primoran da napustim takve romane.

Ako su vam moji tekstovi zanimljivi, rado ću vam ih slati na vašu mejl adresu kako ih ne biste u buduće propustili, a sve što bi trebalo da uradite jeste da kliknete na dugme ispod i da se prijavite.

Podelite sa prijateljima:
Facebook
Twitter
LinkedIn
Email
WhatsApp
Štampa