Pisanje romana – Dan 105.

Vratio sam se na 500 reči u toku dana. U junu je trebalo da napišem 30,000, da sam pisao svaki dan, a umesto toga, napisao sam 13,400 reči, samo zato što mi je poslednjih nekoliko dana bilo mučno i da počnem znajući da ću morati da pišem 1000 reči.

Nije to bio jedini razlog zašto poslednjih nekoliko dana nisam pisao. Zapeo sam. Napisao sam nešto što ne pripada romanu i morao sam to da obrišem da bih mogao da nastavim. Shvatio sam to danas. To sam naučio od Nil Gejmana. Kada zapneš, vrati se nazad i pokušaj da ustanoviš gde si pogrešno skrenuo. 

U toku jednog meseca, mnogo je bolje pisati 30 dana po 500 reči, nego 15 dana po 1000 reči, jer ćeš onih 15 dana u kojima nisi pisao da se osećaš mizerno i da prebacuješ sebi kako si lenj i nesposoban i da sumnjaš u ispravnost tvoje odluke da se uopšte baviš ovim pozivom.

Postavi sebi granicu tako da bez obzira na sve možeš da nađeš vremena i snage da izvršiš zadatak svakog dana.

Drugo, mislim da je uzrok pogrešnog skretanja bila upravo činjenica da sam pisao preko svoje granice umora. Kada prekoračiš tu granicu, više si sklon da praviš greške.

Ako su vam moji tekstovi zanimljivi, rado ću vam ih slati na vašu mejl adresu kako ih ne biste u buduće propustili, a sve što bi trebalo da uradite jeste da kliknete na dugme ispod i da se prijavite.

Podelite sa prijateljima:
Facebook
Twitter
LinkedIn
Email
WhatsApp
Štampa