Pisanje romana – Dan 83.

Danas sam nakon mnogo vremena pisao u starbaksu; mnogo za jednog sapiensa, ništa za jedan Univerzum. 

Završio sam pisanje u 7:45, uveče. Nisu imali kafu bez kafeina, a jedino pogodno mom ukusu bila su kafa i mača čaj. Mača ima znatno više kafeina nego bila koja druga kafa. Nadam se da neću žestoko poremetiti san zbog ovoga. Ne treba mi još jedna noć u toku koje ću da se prevrćem.

Sestra me je danas pitala kako ide pisanje. Rekao sam da se vrtim oko jednog istog panja, pokušavajući da shvatim kuda da se dalje uputim. Reče mi da probam sve verzije. Nisam poslušao savet, već sam odabrao onu verziju koja zvuči najstrašnije. Uvek idi tamo gde te strah vodi.

Nekada nije dovoljno sam sa sobom pričati o problemima koje imaš u pisanju. Nekada shvatiš da te je strah tek kada nekom drugom predstaviš svoj problem, a strah te je zato što znaš da ako odeš tim putem možeš biti povređen, ali znaj da samo ako budeš bio povređen, tvoje pisanje može ostaviti trag na drugo biće. Sve drugo je lažno.

Ako su vam moji tekstovi zanimljivi, rado ću vam ih slati na vašu mejl adresu kako ih ne biste u buduće propustili, a sve što bi trebalo da uradite jeste da kliknete na dugme ispod i da se prijavite.

Podelite sa prijateljima:
Facebook
Twitter
LinkedIn
Email
WhatsApp
Štampa