Pisanje romana – Dan 80.

Danas sam ustao mnogo teže nego inače. Ova kiša koja neprestano pada već desetak dana polako me uzima pod svoje. Ponekad pomislim da sam zaboravio kako izgleda nebo, posebno kad mi neko pošalje sliku jednog plavog; sve mislim da u pitanu neki filteri. Međutim nisu. Nebo je zaista plavo u nekim delovima sveta.

Pošto je u osam trebalo da krenem iz Rijana za Vendžo, gde je trebalo da obavim lekarski pregled, nisam uspeo da napišem svih hiljadu reči izjutra; napisao sam svega 192 reči, da budem precizan, dok nije došlo vreme da se spakujem i da krenem.

Usput sam čitao Istočni Vetar Zapadni Vetar – Perl Bak. Zbog kišurdače gužva u sabraćaju je bila tolika da sam pročitao pola knjige tamo i nazad. Ne pamtim kada sam tako bio očaran jednom knjigom. Da li zato što već toliko živim u ovoj kulturi i ne razumem je, a ova knjiga mi pruža portal ka njoj, ili mi je jednostavno prijalo, ne znam. U svakom slučaju, knjiga je ostavila toliki utisak na mene da sam osetio potrebu da je i ovde pomenem i verujem da će se odraziti i na moje pisanje, pa sam time negde opravdao pominjanje moje lektire u dnevniku o pisanju.

Vrativši se, jeo sam i seo da pišem. Signali o kojima sam pričao pre neki dan koji se kao neka tema sad već prostiru duž čitavog narativa romana su mi i danas stizali i prihvatio sam ih oberučke.

Hiljaditu reč sam napisao negde oko 2 popodne. Pisanje je išlo dobro, ali sam zaboravio da isljučim notifikacije na telefonu, pa sam povremeno bio ometan. Nije mnogo uticalo na pisanje. Primetio sam da što dublje ulazim u priču, sve mi je lakše da iz nje izađem i da se u nju vratim. Kada pišem ujutro nije čak neophodno ni da slušam muziku kako bi se u potpunosti isključio iz ovog sveta. Tako nešto ipak zahteva izvesno vreme provedeno sa pričom, a 80 aktivnih dana uopšte nije malo vremena.

Naišao sam juče na knjigu pod naslovom Kako napisati knjigu za pola meseca? Ne znam da li da tim ljudima zavidim ili da ih sažaljevam.

Ipak sam bliži ovom drugom. Zaista je malo onih koju su napisali knjigu za 2 nedelje i da je zaista bila dobra. Remark je jedan od njih, ali objektivno gledana, ta knjiga se godinama pisala na frontu, samo je zapisana u dve nedelje.

Današnji stil pisanja, ali i jučerašnji, u mnogome odstupa od prethodnih dana. U prethodnim danima je bilo mnogo dijaloga, gotovo bez opisa. Prethodna dva dana sam pisao scenu koja se može protumačiti kao flešbek, stoga, mnogo više pripovedanja. 

Današnji stil je bio nešto između, ali i dalje više pripovedanja nego na šta sam navikao.

Takođe sam se u velikoj meri vratio unutrašnjem monologu. Mislim da je to uticaj Bakove. 

Nadam se da ću uspeti da ispeglam sve te različite stilove kojim sam zapisivao. 

Pretpostavljam da neće biti lak posao, i da ću morati da dodajem monologe i pripovedanje tamo gde ih nema. Moraću na neki način da ostvarim ritam. Ali, to je već posao za neke druge dane.

Ako su vam moji tekstovi zanimljivi, rado ću vam ih slati na vašu mejl adresu kako ih ne biste u buduće propustili, a sve što bi trebalo da uradite jeste da kliknete na dugme ispod i da se prijavite.

Podelite sa prijateljima:
Facebook
Twitter
LinkedIn
Email
WhatsApp
Štampa