Haos ili red

Sanja mi je juče poslala ove dve fotografije. U pitanju su radne sveske njenih učenika i kako se da primetiti u pitanju su dva različita pristupa rešavanju problema.

Jedan je može biti inovativan, kreativan, originalan, buntovan….

Drugi je precizan, pedantan, uredan, ekonomičan, pregledan…

Ali ono što je mene pogodilo jeste činjenica da jedan predstavlja red, dok drugi predstavlja haos.

Moja prva reakcija na haos je anksioznost, i sva moja frustracija u životu proističe iz činjenice da od sveta očekujem da bude u savršenom redu.

Ja, a verujem da nisam usamljen u ovome, imam ideju kako bi neke stvari trebalo da funkcionišu, kako je najefikasnije da se nešto izvede, da se reši izvesan problem, kako bi drugi trebalo da se ponašaju u cilju da bi se održao red i svako odstupanje od te ideje, ili svako vidno narušavanje reda, kod mene izaziva frustracije, i nakon izvesne doze tih odstupanja u toku dana postajem izuzetno besan.

Međutim, nakon što sam pogledao ove dve slike, shvatio sam da problem nije u svetu i u drugim ljudima koji nisu u stanju da poštuju pravila, da se drže određenih principa, da urede svoj ili tuđe živote, već je problem u meni, koji očekuje od sveta da bude u savršenom redu.

Svet, život uopšteno, je jedan veliki haos.

Pogledajmo prirodu, svako se sa svakim bori, svako svakog jede, svi traže svoje mesto pod suncem, iza svakog ćoška preti neka opasnost, i nikad ne znaš šta te čeka i to je način na koje stvari funkcionišu; jednog dana će biti sunčano, drugog dana će biti kiša, toplo, hladno, i koliko god se mi trudili, veoma nam je teško da predvidimo bilo šta.

Daleko od toga da čovek nije u stanju da predviđa neke stvari, posebno one koje je uspeo da razume, i koje su matematički precizne, poput gravitacije i drugih fizičkih zakona koji se mogu opisati formulom.

Daleko od toga da čovek nije u stanju da od haosa napravi red, pa postoje jasna pravila u saobraćaju, čekanje u redu u pošti, na kasi, tišina u pozorištu, tišina u bioskopu, i druge savršeno uređene ljudske tvorevine.

Ali život, koji podrazumeva ljudsku interakciju, ili interakciju bilo koja dva bića, od kojih svako ima svoju agentu, svako iz te interakcije želi da izvuče neku ličnu korist, bilo da dve strane žele isto, ili različito, takav život, život uopšteno je jedan veliki haos koji nam pred noge neprekidno stavlja preprepreke koje ćemo ili preskočiti ili ćemo se o njih saplesti, što nije ništa drugo nego još jedna prepreka koju ćemo zaobići tako što ćemo ustati.

Očekivati od života i od drugih da bude u savršenom redu je apsurdno, a još veći apsurd je nervirati se kad se ispostavi da je život haos.

Umesto nerivranja i frustracija svaki put kada shvatim da je nešto mimo reda, da je nešto nepredviđeno i haotično, trebalo bi da se radujem i da cenim onda kada nije tako.

Spremi se za haos, za najgore, i ceni kada nije tako.

Ako su vam moji tekstovi zanimljivi, rado ću vam ih slati na vašu mejl adresu kako ih ne biste u buduće propustili, a sve što bi trebalo da uradite jeste da kliknete na dugme ispod i da se prijavite.

Podelite sa prijateljima:
Facebook
Twitter
LinkedIn
Email
WhatsApp
Štampa