Pisanje romana – Dan 71.

Danas sam se probudio u 4. Mačak me je probudio. Obzirom da sam otišao na spavanje nešto pre 9, shvatio sam da ne postoji razlog da ne ustanem.

Kad živite u pogrešnoj vremenskoj zoni, gde uz to ne postoji letnje i zimsko računanje vremena, onda sredinom maja sviće već negde oko 5, što bi značilo da nije baš lako ustati pre svitanja.

Postoji neka posebna čar u pisanju uz svitanje. Baš kako se Sunce izviruje iza horizonta i dodaje nijanse nebesko plavetnila, tako se i priča koju pišeše odmotava, na izgled tiho i bez mnogo žurbe, sve do onog čudnog momenta, kada shvatiš da je odjednom dan, i da je sve vidljivo.

Razlog zašto volim leta u pogrešnoj vremenskoj zoni i suptropskoj klimi su upravo ova jutra, kada možeš da ustaneš pre svih, i da na miruš pišeše svoje priče.

Sredina romana za sad obećava, bar ovo prvo poglavlje koje sam baš jutros završio. Nema mnogo poglavlja u ovoj knjizi za koja mogu da kažem da su gotova, ali ovo jeste, ima sve što bi jedno poglavlje trebalo da ima; početak, sredinu i kraj.

Ako su vam moji tekstovi zanimljivi, rado ću vam ih slati na vašu mejl adresu kako ih ne biste u buduće propustili, a sve što bi trebalo da uradite jeste da kliknete na dugme ispod i da se prijavite.

Podelite sa prijateljima:
Facebook
Twitter
LinkedIn
Email
WhatsApp
Štampa