Pisanje romana – Dan 68.

Spavanje je očigledno postalo moj prioritet. Ne samo zbog pisanja, već zbog zdravlja uopšteno. Postoje brojne zdravstvene posledice lošeg sna i tako nešto ne ostavlja trag isključivo na mojoj koncentraciji i sposobnosti da pretvorim misli u reči.

Koliko god se trudio da legnem na vreme postoje sile koje se postaraju da moj san ipake ne bude onakav kakav bih hteo da bude. Nemam problema da zaspim, kad god da odem u krevet, ali često imam problema da ostanem u stanju spavanja onoliko koliko bi trebalo.

Danas je bio jedan od tih dana, da ne kažem noći, kada se probudim u neko gluvo doba, ovoga puta je bilo 3, i više ne mogu da zaspim. 

Nekada ne mogu da zaspim zbog stresa, zbog stvari o kojima razmišljam, ali danas sam se probudio i ostao budan jer sam iz nekog čudnog razloga bio uzbuđen, kao dete koje bi sutradan trebalo da ide na ekskurziju ili dete koje čeka Deda Mraza.

Probao sam meditaciju, slušanje audio knjige, ali ni to mi nije pomoglo da se vratim u san, pa sam ustao iz kreveta negde oko 3:30, skuvao kafu, i seo da pišem.

Bez obzira što sam spavao svega 6 sati, pisanje je išlo dobro i uspeo sam da raščivijam neke pojedinosti u sceni na kojoj trenutno radim. Sad mi je potpuno jasno kako su se neke stvari dogodile u toj sceni i kakve će posledice ta scena ostaviti na ostatak romana.

Možda je baš zato i trebalo da ustanem ranije, da bih rešio taj problem; možda sam baš zato bio uzbuđen. Ne znam. To verovatno samo moja podsvest može da zna, a ona trenutno odbija da komunicira sa mnom, bar ne na tu temu.

Ali na kraju, nije ni bitno. Teško da se sada može bilo šta promeniti. Danas je dan kada se iz kreveta ustaje u 3:30.

Ako su vam moji tekstovi zanimljivi, rado ću vam ih slati na vašu mejl adresu kako ih ne biste u buduće propustili, a sve što bi trebalo da uradite jeste da kliknete na dugme ispod i da se prijavite.

Podelite sa prijateljima:
Facebook
Twitter
LinkedIn
Email
WhatsApp
Štampa