Pisanje romana – Dan 62.

Ne sećam se kada sam poslednji put pisao nedeljom. Subotom uglavnom legnem nešto kasnije, jer gledam film nakon napornog dana u školi, i onda ne mogu da ustanem na vreme kako bih pisao. 

Međutim, juče nisam gledao film, legao sam prilično lano, i kada živite u pogrešnoj vremenskoj zoni, u maju krene da sviće već u 5, a kad uz to dodate odškrinuti zavesu na prozoru, veoma je lako ustati u 5. 

Možda ne baš najboljih 500 reči, i verovatno nešto što će ili biti skraćeno ili u potpunosti izbačeno, ali dobro iskustvo; napravio sam uvod u iduću scenu i upravo tom, uvodonom, rečenicom završio današnju seansu. 

Mnogo više deskriptivno nego inače. Dileme koje sam imao sam raščivijao i put ka idućem činu deluje sve jasniji.

Ne smem da zaboravim da je pisanje isto kao osvetljavanje šume baterijskom lampom; mnogo toga živi u šumi, ali ja mogu da vidim samo ono što moja lampa vidi.

Ako su vam moji tekstovi zanimljivi, rado ću vam ih slati na vašu mejl adresu kako ih ne biste u buduće propustili, a sve što bi trebalo da uradite jeste da kliknete na dugme ispod i da se prijavite.

Podelite sa prijateljima:
Facebook
Twitter
LinkedIn
Email
WhatsApp
Štampa