Pisanje romana – Dan 46.

Čini mi se da to da li ću pisati odmah nakon što ustanem ili nešto kasnije u toku dana diretkno zavisi od toga kada sam otišao u krevet. Kada regnem ranije, i kada se naspavam, nije mi problem da pišem odmah nakon što se probudim. Ako odem u krevet kasnije nego inače, moram da provedem izvesno vreme kako bih se razbudio. Nekada se to oduži do popodneva nekada mi je dovoljno svega par sati. Kako god okreneš, zanimljivo zapažanje, moraću više pažnje da obratim na to pre nego što budem utvrdio da li zaista postoji veza između ova dva.

Napisao sam 500 reči i danas. Jedan od sporednih likova se razvio u smeru u kom se nikada nisam nadao da će se razviti, ali iz razgovora s glavnim likom, taj sporedni lik je jednostavno morao ići u tom smeru, što je potpuno normalno i opravdano.

Deluje kao da moram sebi da pravdam kada odstupam od plana, ali za ovog lika nikada nije ni postojao plan. Ona se jednostavno pojavila, već negde na početku romana, i potpuno preuzima inicijativu. Siguran sam da će imati zapaženu ulogu u čitavoj priči. Šta god da ona bude dalje radila, siguran sam da će doprineti zapletu i da će ostati tu do kraja.

Takve stvari su možda najveća draž pisanja. Pišeš priču, a kao da je čitaš, nikad ne znaš šta će iduće da se dogodi iako znaš kako će da se završi.

Ako su vam moji tekstovi zanimljivi, rado ću vam ih slati na vašu mejl adresu kako ih ne biste u buduće propustili, a sve što bi trebalo da uradite jeste da kliknete na dugme ispod i da se prijavite.

Podelite sa prijateljima:
Facebook
Twitter
LinkedIn
Email
WhatsApp
Štampa