Pisanje romana – Dan 45.

Nikad nisam bio neko ko je vešt u pisanju spoljašnjih konflikta, ali zato mislim da su mi unutrašnji koflikti jača strana. Čitaocima se uglavnom više sviđaju spoljašnji konflikti, lakši su za razumevanje, prosto jer je ove druge teže opisati. Ipak, ako se priča ukomponuje tako da su svi unutrašnji konflikti praćeni spoljašnjim, to je nešto što i najravnodušnijeg čitaoca ne može da ostavi u tom stanju.

U poslednjih nekoliko dana pisanja osećam da imam suviše unutrašnjih sukoba, a nedovoljno spoljašnjih. 

To se verovatno lako da srediti prilikom uređivanja i nije nešto o čemu bi trebalo da brinem, a druga stvar je što nikada ne možeš da znaš kakim čitaocima će zapasti ta knjiga. Možda će baš zapasti onima koji očekuju više unutrašnjeg konflikta.

Pogrešno je pisati knjigu sa idejom da udovoljiš svima. Cilj kog bi trebalo da postaviš jeste da napišeš uverljivu priču, i ako je uslov za ostvarivanje toga mnoštvo unutrašnje borbe, onda moraš da napišeš mnoštvo unutrašnje borbe.

Ako su vam moji tekstovi zanimljivi, rado ću vam ih slati na vašu mejl adresu kako ih ne biste u buduće propustili, a sve što bi trebalo da uradite jeste da kliknete na dugme ispod i da se prijavite.

Podelite sa prijateljima:
Facebook
Twitter
LinkedIn
Email
WhatsApp
Štampa