Pisanje romana – Dan 40.

Jutros sam se taman namestio da pišem i prosuo sam punu šolju, srećom ne vrele, kafe po sebi, po tastaturi i po mišu. Impuls mi je bio “bolje da nisam ni ustajao iz kreveta”, i pomislio sam da je možda bolje i da ne pišem danas.

Srećom shvatio sam da je u pitanju Otpor iliti Rezistencija i da je tražila i najmanji razlog da me odvrati od pisanja.

Identifikovanje problema je pola rešenja, sve što bi kasnije trebalo da uradiš jeste da pronađeš rešenje i za tu drugu polovinu ili u mom slučaju da skuvaš drugu kafu i da nastaviš tamo gde si stao.

U početku je sam se osećao da radim preko volje i da ipak ne bi trebalo da pišem danas; sumnjao sam u svoju odluku.

Rad je ono što ubija Rezistenciju. Svakom novom rečenicom sam se osećao bolje, tj. Rezistencija je bivala slabija da bi na kraju, nakon napisanih 500 reči bio preplavljen onim dobro poznatim zadovoljstvom koje osetiš kada shvatiš da si uradio nešto veliko i da si iz svega izašao kao pobednik.

Ako su vam moji tekstovi zanimljivi, rado ću vam ih slati na vašu mejl adresu kako ih ne biste u buduće propustili, a sve što bi trebalo da uradite jeste da kliknete na dugme ispod i da se prijavite.

Podelite sa prijateljima:
Facebook
Twitter
LinkedIn
Email
WhatsApp
Štampa