Pisanje romana – Dan 16.

Danas sam prvi put pročitao ono što sam prethodno napisao. Trudio sam se da ne uređujem mnogo. Čitao sam jer sam morao da se vratim na određene detalje koji služe kao reference za neke buduće događaje u samom romanu.

Svake dve nedelje je u redu čitati svoj roman ispočetka. Što više odmičeš trebaće te više vremena da ga pročitaš. Neke delove ćeš toliko puta pročitati da ih nećeš ni morati čitati kada je potrebno da se nečega prisetiš.  Zato, kad roman bude imao mnoštvo reči, kreni od poslednih 10 hiljada.

Čitajući zapisano shvatio sam da će roman biti završen. I ako je bilo sumnje u toku prvog dana, sada više nema.

Ono što uradiš pre prvog dana, onu strukturu koju napraviš, sigurno ćeš menjati vremnom, a menjaćeš je kako se pojavljuju neki novi likovi i neki novi događaji i to je upravo onako kako bi roman trebalo da se piše. Kreneš od nekog stuba, od neke osnove, i onda prilagođavaš, i ovde nešto dodaš, ovde nešto oduzmeš.

Kada pišeš strukturu, dovoljno je da imaš 2 lika. Protagonistu i Antagonistu, svi drugi, ne mogu da kažem manje bitni, jer oni koji nisu dovoljno bitni i nemaju mesta u romanu, ali svi drugi likovi, dođu kasnije, i oni su ono što romanu daje život. Oni utiču na život Protagoniste i Antagoniste, na njihove odluke, na njihove sukobe, na njihove probleme, ako roman ima skelet, svi drugi likovi su ono što drže taj skelet u celini – krvi i meso.

Koliko god imao želju da nekom pokažeš nezavršen roman, a imaćeš, posebno kada imaš dobar dan, posebno kada budeš pročitao ono što si prethodno zapisao, ne pokazuj. Ne čini tu grešku opet. Ako nešto može da te zaustavi u pisanju romanu, onda su to tuđe misli, a ljudi kada budu čitali tvoj roman, imaće misli, i neće oklevati da ti ih iskažu jer će misliti da im baš zbog toga da čitaju, čak i kad nisi, čak kad si im dao jer si prosto želo da podeliš nešto lepo, nešto tvoje.

Samo ti znaš kako će taj roman da izgleda od početka do kraja, iako možda nisi verbalizovao sve događaje, oni su negde duboko u tvojoj podsvesti zapisani i na tebi je da ih odatle izvučeš i pretvoriš u reči. Ne makar kakve reči, već najbolje moguće, najpreciznije, najlepše reči. Takve reči koje će omogućiti nečemu što je došlo iz tvoje podsvesti da komunicira sa nekom tuđom. Roman je komunikacija između dve podsvesti, reči su samo most između ta dva sveta i na tebi je da ga napraviš, da traje.

Ako su vam moji tekstovi zanimljivi, rado ću vam ih slati na vašu mejl adresu kako ih ne biste u buduće propustili, a sve što bi trebalo da uradite jeste da kliknete na dugme ispod i da se prijavite.

Podelite sa prijateljima:
Facebook
Twitter
LinkedIn
Email
WhatsApp
Štampa