Pisanje romana – Dan 14.

500 reči u večernjim satima. Danas sam imao problema da ustanem. Nisam čuo alarm.

Obrisao sam sve (obe) igrice koje sam imao na računaru. Kada pisanje ide teško, i kada mi fali dopamina, lako se hvatam igrica. Problem je što ove igrice nemaju kraja, možeš do prekosutra da praviš grad ili vodiš civilizaciju.

To me ne sprečava da igram šah kad mi treba razbibriga. Partija šaha bar ne može beskonačno da traje, već dok nekom ne padne kralj ili dok ne istekne vreme.

Sve u svemu, borda sa Otporom nikad ne prestaje, ali bitno je da na kraju dana izađeš kao pobednik i da završiš taj usrani prvi draft.

Ako su vam moji tekstovi zanimljivi, rado ću vam ih slati na vašu mejl adresu kako ih ne biste u buduće propustili, a sve što bi trebalo da uradite jeste da kliknete na dugme ispod i da se prijavite.

Podelite sa prijateljima:
Facebook
Twitter
LinkedIn
Email
WhatsApp
Štampa