Pisanje romana – Dan 3.

500 reči napisano.

Pisanje ponekad ide teže nego što možeš da zamisliš, teže nego što je bilo juče, ne zato što ti reči teško dolaze već zato što nisi siguran kuda ideš. I to je u redu.

Pisanje romana je kao hodanje gustom šumom, u sred noći, noseći jednu baterijsku lampu.

Vidiš samo ono što lampa vidi, a nekada nećeš usmeriti lampu tamo gde je put, već na neki žbun, ili potok, ili palo stablo.

Nekad ćeš naći nešto dragoceno, poput izvora hladne vode koja može da te osveži.

Nekad nećeš naći ništa i tumaraćeš unaokolo.

Poenta pisanja nije da zabeležiš svaki žbun, ili svaki potok, već sve što ti je na putu izlaska iz šume bilo od koristi.

Ipak, ne znaš šta će ti biti od koristi dok ga ne osvetliš lampom.

Ako se nešto ispostavi da si zapisao i nije prilično korisno, prosto ga obriši, ali tek kad uređivanje dođe na red.

Za sad vitlaj svojim fenjerom.

Ako su vam moji tekstovi zanimljivi, rado ću vam ih slati na vašu mejl adresu kako ih ne biste u buduće propustili, a sve što bi trebalo da uradite jeste da kliknete na dugme ispod i da se prijavite.

Podelite sa prijateljima:
Facebook
Twitter
LinkedIn
Email
WhatsApp
Štampa