Prezasićenost

… informacijama je ozbiljan problem, ali nije nimalo čudna pojava u doba informacija.

Pre svega nekoliko decenija, ako bismo želeli nešto da naučimo, morali bismo da idemo u biblioteku, da se nadamo da biblioteka ima knjigu koja sadrži informaciju koja nam je potrebna, da bibliotekar zna u kojoj knjizi se nalazi ta informacija, i da niko drugi trenutno nije pozajmio tu knjigu.

Danas sve to odradimo od kuće, bez mnogo muke. Dovoljno je da u bilo koji pretraživač ukucamo nekoliko reči koje šturo opisuju ono što nas interesuje i dobićemo stotine rezultata naše pretrage.

Međutim, to koliko je dobro, toliko je loše, jer mnoštvo informacija koje će nam pretraživač ponuditi nisu proverene, nisu tačne, i naš posao je da ih filtriramo.

Slično je i sa vestima.

Ranije smo morali da čekamo večernji dnevnik ili da jutarnje novine da saznamo šta se desilo u toku dana, odnosno juče ili čak prekjuče.

Danas se vesti šire brže nego ikada. Svako ko ima telefon, može nešto da snimi, napiše, da postavi na bilo koju društvenu mrežu ili da izveštava uživo sa ulica ili drugog mesta događaja.

Kao i u prethodnom slučaju, takve informacije su neproverene, često netačne, i naš posao je da ih filtriramo.

Slično je i sa ličnim informacija.

Da bismo saznali gde naši prijatelji planiraju da idu na letovanje, ili gde su bili, i kako im je bilo, morali smo da se sastanemo sa njima i da ih pitamo, ili da ih pozovemo telefonom.

Danas, svi to potpuno dobrovoljno odrade, bez preke potrebe za sastajanjem ili razgovorom.

Pa tako, bez obzira što znamo sve o našim prijateljima i poznanicima što bi oni hteli da drugi znaju o njima, a ponekad i što ne bi hteli, imamo sve manje prijatelja i poznanika.

Prezasićeni smo informacijama koje su nam odmah na dohvat ruke i informaciono doba donelo je problem kog je industrijsko doba donelo sa šećerom.

Šećer je bio retkost. Jeo se isključivo u specijalnim prilikama, a takvih nema mnogo. Danas je šećer svakodnevno na trpezi, jer je jeftin, jer je dostupan i jer je ukusan. Mnogo šećera izaziva dijabetes.

Informacije su bile retkost. Vesti su se širile sporo, i samo su velike vesti putovale širom planete. Privatne informacije su se delile samo bliskim prijateljima, a učili se samo iz proverenih izvora. Mnogo informacija izaziva anksioznost, depresiju i druge moderne mentalne bolesti.

Ne kažem da je nekada bilo bolje, nisam neko ko je sentimentalan za nekim prošlim vremenom. Štaviše mislim da bi trebalo da budemo srećni što živimo u dobu u kom živimo, ali mislim da nismo spremni za njega. Nemamo dobre filtere. Kako za šećer, tako i za informacije.

Dobro je što svako može da kaže što mu je na umu i da što svako može da buse saslušan, ali je dužnost svakog pojedinca da to što čuje propusti kroz neko sito i razdvoji žito od kukolja.

I bolje je kad svako od nas ima lični filter, nego kada se informacije propuste kroz filter onih koji će imati dobit od tog filtera.

Ako su vam moji tekstovi zanimljivi, rado ću vam ih slati na vašu mejl adresu kako ih ne biste u buduće propustili, a sve što bi trebalo da uradite jeste da kliknete na dugme ispod i da se prijavite.

Podelite sa prijateljima:
Facebook
Twitter
LinkedIn
Email
WhatsApp
Štampa