Problemi i pravila

Jedan od mojih omiljenih citata iz filmova je:

The problem is not the problem. The problem is your attitude about the problem

Captain Jack Sparrow

Ili na srpskom, problem nije u problemu već u tvom stavu povodom problema.

Ova stoička izjava potpuno neočekivano od strane jednog komičnog junaka dečjeg filma, ali kao većina stvari u životu, i ova mudrost se našla tamo gde smo se najmanje nadali.

Iluzorno je očekivati život bez problema, plan koji će ići glatko, štaviše – dan koji će proći glatko.

Dobra knjiga se razlikuje od loše po tome što junaci dobrih knjiga rešavaju niz problema koji postepeno raste do tačke kulminacije, dok su loše knjige samo gomila lepih reči, koje dobro zvuče, a ne vode nas nikud.

Tako je i život ništa drugo nego niz problema koje rešavamo i problem nije u problemima već kada odustanemo od njihovog rešavanja i čekamo da se reše sami od sebe, kada krivimo druge za naše probleme, ili kada očekujemo da nam ih drugi reše, ko god ti drugi bili; bilo da su nam bliski ili su političari.

Postoje ljudi koji svaki problem vide kao priliku da nešto nauče, da urade nešto novo, da se oprobaju u nečemu nepoznatom i postoje ljudi koji kukaju nad problemima i iskreno misle da su jedini koji imaju probleme i da niko nema većih problema nego što su njihovi.

Svakom su njihovi problemi najteži i dok se mimoilazimo ulicom svi mi sa sobom nosimo razgovore u svojim glavama pokušavajući da u njima rešimo te probleme, vrlo malo obraćamo pažnju na tuđe probleme, i uvek nam je trava u tuđem dvorištu zelenija nego u našem.

Ne možemo poznavati čoveka dok nismo u prilici da hodamo u njegovim cipelama, u njegovim problemima i koliko god nam neke stvari izgledale lagane, kad se neko drugi suočava sa njima, kad na nas dođe red, skloni smo da od toga pravimo šekspirovsku dramu.

Kada se suočimo sa problemom, možemo da se zapitamo da li je neko pre nas imao takav ili sličan problem. Ako jeste, kako ga je rešio? Možemo li i mi da uradimo isto ili slično?

Ako nije, trebalo bi da sednemo da smislimo strategiju koju ćemo primeniti kako bismo problem uklonili.

Ponekad ne možemo da rešimo problem. Ljudi koji se rode bez ruku, ne mogu to da reše, ali mogu da premoste. Mogu da nauče da koriste noge tako da će njima slikani spretnije nego velika većina ljudi može da slika služeći se rukama.

Ne moramo da se rodimo ili da ostanemo bez nogu da bismo mogli da premostimo probleme. Potrebno je da učimo i da učeći zidamo most koji će nas dovesti sa druge strane.

Neuspeh ne bi trebalo doživljavati kao nešto loše, već kao priliku da nešto naučimo. Međutim, to nije ono što su nas učili u školama. Tamo su nas naučili da budemo poslušni, da radimo onako kako nam se kaže, i nećemo imati nikakvih problema.

Možda je tako u školi, ali ne i u životu.

Ne možemo kroz život ići radeći samo ono što se od nas očekuje jer različiti ljudi imaju različita očekivanja od nas.

Ne možemo uvek poštovati pravila jer neka pravila nisu ispravna; neka pravila su postavljena da služe samo jednoj strani, kao pravilo da crnci ne mogu da se voze autobusom, ili da je ženama zabranjeno da glasaju, ili pravilo da ljudima oduzme njihova radom stečena imovina i da se podeli drugima.

Ako su vam moji tekstovi zanimljivi, rado ću vam ih slati na vašu mejl adresu kako ih ne biste u buduće propustili, a sve što bi trebalo da uradite jeste da kliknete na dugme ispod i da se prijavite.

Podelite sa prijateljima:
Facebook
Twitter
LinkedIn
Email
WhatsApp
Štampa