Zašto

Dakle, vraćamo se na mesto gde je sve ovo počelo. Ne mislim samo na kancelariju u kojoj sam napisao prvi tekst za ovaj blog koji je tada još uvek bio na engleskom, već mislim na to iskonsko pitanje „Zašto?“, zašto bih dovraga pisao blog? Zašto bih dovraga bilo šta radio?

Određene stvari radim zato što volim da ih radim. Jednostavno se nekako osećam dobro dok posmatram kako iz meteža mislim nastaju redovi reči na ovom monitoru. Predstavlja mi zadovoljstvo. Eto, zato pišem i zato sam uvek voleo da pišem.

Ponekad mi se ne piše, ali ipak sednem da napišem blog. To je onda kada pišem kratko, kada se ponavljam, kada vam se verovatno i ne čita to što sam napisao, ali ćete ipak pročitati. Ponekad možda baš u tome nađete nešto vredno. Ja nikad ne znam gde i šta i da li ćete vi naći nešto vredno u ovome što pišem, ali se nadam da hoćete. Uostalom, ako nećete, zašto biste onda to čitali.

Prethodnih nekoliko dana sam napravio jednu prilično dugu i za mene neuobičajenu pauzu. Preopteretio sam se raznim poslovima i nisam ništa stigao da odradim. Bar ne onako kako bih ja to voleo da izvršim. I onda je došlo do nekog prekida.

Radim posao kog bi u nekim normalnim okolnostima radilo bar 5 ljudi, ako ne i više. Ne bunim se i kukam kako mi je teško, samo želim da kažem da je nekada u redu stati i prestati i odmoriti i baš tada, dok to radimo, to jest dok ništa ne radimo, trebalo bi se zapitati zašto bilo šta radimo? Kome će biti od koristi to što radimo? Da li to radimo samo iz nekog ličnog interesa ili će to još nekome značiti?

Kada nađemo zašto nešto radimo, kada se setimo zašto smo bilo šta i počeli da radimo, u stanju smo da opet pronađemo energiju i da sa istim onim žarom radimo to nešto; kao da je opet početak. Kad da nismo već dugo pišali u vetar, je ne možemo baš mnogo to raditi, a da se ne pokvasimo.

Pitanje je koliko smo mokri spremni da budemo?

Kada dođemo u određene stadijume našeg posla, javi nam se želja da odustanemo, preispitujemo da se isplati nastaviti, da li je bilo šta vredno našeg truda, da li smo dovoljno dobri… Sve je otpor, strah od nepoznatog, strah od izlaska iz konfor zone.

Kada dođeš na to, idi, uprokos svemu, sve dok vidiš drugu stranu i kad znaš zašto.

Ako su vam moji tekstovi zanimljivi, rado ću vam ih slati na vašu mejl adresu kako ih ne biste u buduće propustili, a sve što bi trebalo da uradite jeste da kliknete na dugme ispod i da se prijavite.

Podelite sa prijateljima:
Facebook
Twitter
LinkedIn
Email
WhatsApp
Štampa