Bacanje u smeće

Dobra knjiga se sastoji od onoga što je u knjizi, ali i od onoga što je u procesu uređivanja izbačeno iz knjige. Što više suvišnih stvari, rečenica, pasusa, poglavlja, likova, bacimo smeće imaćemo bolju knjigu.

Isto važi za stvaranje bilo čega. Što više stvari bacimo u smeće i što specifičniji budemo pri biranju onoga čime se bavimo i čime se ne bavimo, imaćemo veće šanse da privučemo upravo one ljude koja naše specifično zanima.

„Google“ je uspeo zato što nije hteo da se bavi vremenskim prognozama, vestima…, na početnoj stranici gugla imamo polje za pretraživanje i ništa više.

S druge strane, „Yahoo“-ova početna stranica pored polja za pretraživanje ima koješta još što može da nam odvuče pažnju.

Kada idemo da pretražujemo, nikad ne idemo na Yahoo nego na Google, a Google je u toj meri postao simbol za pretraživanje da na mnogim jezicima postoji glagol izveden od ove reči, pa čak i mi na srpskom kažemo „izguglao sam“.

Jednom kada steknemo pažnju publike, iznenada dobijemo želju da im predstavimo i pružimo ne samo ono zbog čega su došli, već želimo da im pokažemo sve što umemo i što nudimo.

To će publiku koja je došla zbog specifične stvari koju nudimo ostaviti zbunjenom.

Zamislite da uđete u farbaru i na kasi vam ponude barenu šunku. Iako je ta šunka možda dobra i povoljna, vi niste došli po nju nego po farbu.

Kada stvaramo na internetu to nije toliko očigledno.

Sanja i ja se na našem „Youtube“ kanalu bavimo ishranom, postom i zdravim životom uopšteno. Nedavno smo odlučili da otvorimo prodavnicu na našem vebsajtu. U njoj bismo prodavali knjige recepata i usluge, poput izdrade individualnih planova ishrane, konsultacije i sl.

Ali, jednom kada sam pokrenuo prodavnicu, postalo je veoma izazovno prodavati sportsku opremu, suvenire, i sve drugo zbog čega posetioci nisu došli na sajt, a može da nam donese zaradu.

Međutim, odustali smo od 90% suvenira i 100% sportske opreme.

Sportska oprema se prodaje u prodavnicama sportske opreme, a ne na sajtu koji se bavi zdravim životom.

Od suvenira, koji su podrazumevali šolje, stikere, cegere, i sl. ostala je samo kecelja, jer se naša vizija zdravog života u velikoj meri bavi kuvanjem, a kecelja je sastavni deo kuvanja. Sve drugo smo morali baciti u smeće, kako ne bi ispalo da obmanjujemo ljude da kupuju tričarije zbog kojih nisu došli u našu prodavnicu, a mi smo im ih ponudili na kasi.

Starbucks prodaje kafu, doručak, jer mnogi ljudi vole da doručkuju uz kafu, i suvenire usko vezane sa kafu. I njima je verovatno vrlo primamljivo da prodaju druge skupocene suvenire, jer znaju da su njihove mušterije spremne da izdvoje nešto više novca za stvari koje na drugim mestima mogu naći jeftinije, ali su se odlučili da budu veoma specifični.

Kada su pitali Mikelanđela kako je isklesao Davida, rekao je nešto poput: „Prosto, uzeo sam stenu i odstranio sam sve što nije pripadalo njegovom telu!“

Tako da, čime god da se bavimo, važno je da budemo specifični i da bacamo u smeće sve što ne pripada našem Davidu.

Ako su vam moji tekstovi zanimljivi, rado ću vam ih slati na vašu mejl adresu kako ih ne biste u buduće propustili, a sve što bi trebalo da uradite jeste da kliknete na dugme ispod i da se prijavite.

Podelite sa prijateljima:
Facebook
Twitter
LinkedIn
Email
WhatsApp
Štampa