Let it be(e)

Već neko vreme planiram kako da unovčim ono što radim. Ne u smislu da bih da uvalim nešto nekome za neke pare, već mi je cilj da stvorim nešto od čega će neko drugi imati koristi i šta će biti spreman da plati.

U takvim poduhvatima čovek često nailazi na strah. Ko god da se ikada odlučio na tako nešto može da potvrdi.

Prvo, počneš da sumnjaš u sebe i odjednom više nisi siguran da li si uopšte sposoban da stvoriš nešto vredno bez obzira koliko drugi hvalili tvoj rad i bez obzira koliko si dobijao povratnih informacija povodom koristi tvog rada. Nekako stalno misliš da nisi dobar i da će te kad tad provaliti.

Drugo, na šta možeš da naiđeš je strah od nepoznatnog. Šta god da želiš da stvoriš, proizvod ili uslugu, ne znaš kako će ljudi reagovati na to i pitaš se da li uopšte vredit pokušati jer šta ako se nikome ne bude dopalo i šta ako se ne bude prodavalo?

Ako kreiramo digitalne proizvode rizik je praktično ravan nuli, posebno ako smo sami stvorili taj proizvod. Ne postoje skupi magacini za skladištenje proizvoda, ne postoje skupi lokali gde bi se prodavao taj proizvod, već se sve događa onlajn i šta onda ako ne uspeš? I nije neki problem. Veći bi neuspeh bio i ne probati.

Ništa drukčije nije ni sa fizičkim proizvodima. Izdvojiš nešto novca, stvoriš nešto, probaš da prodaš, ako ne uspe, protraćio se nešto novca, ali bar znaš da si probao. Gde bi inače potrošio taj novac? Verovatno bi kupio neku stvar koja ti i nije nužna, poput novogo TV-a.

Ako smo nezadovoljni trenutno životnom situacijom, bilo poslovnom bilo privatnom, uvek imamo dve opcije na raspolaganju.

Da nešto probamo i ne uspemo u tome, pa da nam se stvori prilika da probamo nešto drugo, ili pronađemo načina da to što nije uspelo, konačno uspe.

Da večitom maštamo o tome kako ćemo nešto da probamo, i da zapravo ništa ne promenimo.

Treće nema.

I kada se dvoumimo između te dve opcije, uvek bi trebalo odabrati onu koja nam izaziva strah, jer kad se nečeg ne plašimo, znači da smo komforni, a komforno ne znači uvek dobro, jer da nam je bilo dobro, ne bismo ni razmišljali o drugim opcijama.

Ili, što bi rekao Džon Lenon – Let it be(e).

Ako su vam moji tekstovi zanimljivi, rado ću vam ih slati na vašu mejl adresu kako ih ne biste u buduće propustili, a sve što bi trebalo da uradite jeste da kliknete na dugme ispod i da se prijavite.

Podelite sa prijateljima:
Facebook
Twitter
LinkedIn
Email
WhatsApp
Štampa