Dnevnik i blog

Vođenje dnevnika je verovatno nešto najteže na svetu. Ne zato što to iziskuje težak fizički ili mentalni napor, već zato što prosto nekad nemamo ideju šta bismo tamo rekli, tj. napisali.

Postoje razne vrste dnevnika, a najviše se razlikuju po tome šta u njega unostimo, pa tako možemo da beležimo događaje koje smatramo da su bitni, možemo da se fokusiramo samo na jednu sferu žiovta, poput posla, produktivnosti, stvaranja, fizičke aktivnosti…

Prvi veliki problem povodom vođenja dnevnika je to što nam se često u životu ne dešava bog zna šta značajno, pa ne vidimo potrebu da unosimo bilo šta u njega, i vremenom jednostavno prestanemo. Lično posedujem omanju planinu rokovnika, koje sam kupio krajem godine sa ciljem da u njima vodim dnevnik od početka nove godine, a poslednji unos se zadesi 4. eventualno 5. januara.

Drugi veliki problem, koji je direktno povezan sa prvim, jeste što je veoma teško ući u rutinu svakodnevnog vođenja dnevnika, i jednom kad iz nje ispadnemo, ispali smo praktično zauvek.

Jedan od načina da se prebrodi, kako prvi, tako i drugi problem, jeste da odredimo vreme za pisanje dnevnika; da nam to bude zadatak kog moramo da obavimo u toku dana, bilo da imamo nešto da kažemo ili ne.

Na primer, kažemo sebi, između 7 i 8 ujutro ću zapisati šta mi se juče dogodilo, ili neku misao koja je obeležila jučerašnji dan i pristupimo tome kao poslu.

Čak i kad nemamo šta da kažemo, sam čin otvaranja sveske, i zapisivanja makar čega, što znači čak datuma i jedne rečenice, pomoći će nam da održimo pisanje dnevnika u životu, tj. da održimo tu rutinu zapisivanja onoga što smo već odlučili da zapisujemo u svesku ili elektronski dokument.

Vremenom ćemo naučiti sebe da izveso vreme u toku dana provedemo anaizirajući događaje u toku dana i da svesno tražimo nešto što je pogodno za dnevnik; jednostavno ćemo napraviti mentalnu belešku, ili ćemo zaista zapisati tu belešku na neki papir, i reći – ovo je dobro za dnevnik.

Čak iako nikada ne budemo pročitali to što smo zapisali u naš dnevnik, pisanje dnevnika ima mnoge prednosti.

Pre svega, počećemo više da obraćamo pažnju na ono što se dešava oko nas i u nama i naučićemo da filtriramo bitno od nebitnog.

Takođe ćemo naučiti da složimo svoje misli, unapredićemo naše izražavanje, vremenom ćemo početi bolje da razumemo sebe, druge i samim i što ćemo određeno vreme u toku dana posvetiti pisanju, unapredićemo naše pismeno izražavanje.

Isti ovi principi i isti ove benefiti mogu da se primene i na blog, s tim što je dnevnik često nešto privatno, a blog je javno, pod uslovom da neko čita ono što zapisujemo, a velike su šanse da će naći neko čitati ono što pišemo.

Ono što sam ja primetio, na ličnom primeru, jeste da mi je mnogo lakše da pišem blog nego dnevnik.

Uvek sam imao periode u životu kada sam vodio različite dnevnike, i najduže što sam u tome uspeo bilo je od kako sam se preselio u Vendžo, pre 3 godine. Vodio sam taj dnevnik godinu i po dana, dok nisam odlučio da svoj dnevnik pretvorim u blog.

U dnevnik sam mogao da zapišem šta god sam hteo, mogao sam da budem traljav, nemaran i prost, jer sam znao da to niko neće čitati, ali ovde koliko toliko pažnje obraćam i na jezik i na jasnoću onoga što govorim, jer uvek jednim delom razmišljam o onome ko čita.

Nije ni malo lako svakodnevno pronaći nešto o čemu bih pisao, ali vremenom se čovek i na to navikne i sad mi je blog omiljena jutarnja rutina; dođe mi kao terapija u kojoj sumiram prethodni dan i zapišem nešto što je bilo od značaja ili nešto o čemu sam razmišljao; bukvalno se oslobodim te ideje, ona me više ne muči, ili rešim neki problem i stvorim prostor za nove ideje ili rešavanje novih problema.

Ne znam da li će ikada ovaj blog ikome biti od koristi, ali meni svakako jeste, što je sasvim dovoljno.

Na pisanje dnevnih blogova, navukao me je Seth Godin, jer on svima savetuje da svakodnevno vode blog, bez obzira čime se bave, i bez obzira da li će to neko da čita ili neće.

Iako postoje oni koji žive od bloga, zarada ne bi trebalo da nam bude primarni cilj već bi lični razvoj trebalo da bude nešto što bismo želeli da postignemo blogom ili dnevnikom.

Zato, ako imate ambicije da radite na sebi, moj savet je da počnete da pišete blog. To možete učiniti potpuno besplatno na sajtu wordpress.com, a za vrlo malo novce možete napraviti i svoj sajt i tamo pisati blog.

Za koju god opciju da se odlučite, nećete pogrešti, ali nemojte da očekujete bilo kakve vidljive rezultate dog ne provede bar godinu dana svakodnevno pišući.

Ako su vam moji tekstovi zanimljivi, rado ću vam ih slati na vašu mejl adresu kako ih ne biste u buduće propustili, a sve što bi trebalo da uradite jeste da kliknete na dugme ispod i da se prijavite.

Podelite sa prijateljima:
Facebook
Twitter
LinkedIn
Email
WhatsApp
Štampa