Opcionalne tehnologije

Svrha tehnologije je da nam olakša život, i u većoj meri je uspešna u tome; svega nekoliko klikova nas deli od bilo koje informacije, možemo da komuniciramo jedni sa drugima gde god da se nalazimo, ako umemo da koristimo mape, vrlo je teško da se izgubimo u kom da se gradu nalazimo…

Ali, mnoštvo tehnologije je napravljeno tako da kidnapuje našu pažnju i prosledi je reklamnim kompanijama ili bilo kom pojedincu koji je od društvenih mreža kupio jedan deo naše pažnje. O tome sam detaljnije govorio juče, pa ne bih mnogo ulazio u detalje opet.

Plašimo se da će negde u budućnosti nekakvi džinovski roboti da poraze čovečanstvo i da naprave robove od svih nas, a ne shvatamo da tehnologija, iliti vlasnici tehnologije, u većoj meri već uveliko kontrolišu naše živote. Ukoliko posedujete iPhone, proverite vaš „screen time“, a ukoliko koristite android instalirajte moment kako biste merili koliko vremena provodite na piljeći u ekrane vaših pametnih telefona.

Da se razumemo, ja nisam protivnik tehnologije, ali sam protivnik svega što izaziva zavisnost (osim možda kafe, nju mogu da tolerišem), posebno ako je to pravljeno sa ciljem da izaziva zavisnost.

Juče sam proveo čitav dan, a da nijednom nisam proverio instagram ni jutjub, jer to su aplikacije od kojih sam najviše zavistan, moje telefon je većim delom bio na „airplane mode“, što je značilo da nisam proveo beskonačno mnogo vremena odgovarajući na poruke i mejlove, posebno na one koje se mogu obaviti oči u oči. Moram priznati da sam imao daleko veće poteškoće da provedem izesno vreme bez instagrama nego izvesno vreme bez hrane. U stanju sam da provedem između 16 i 20 časova, svakodnevno, bez hrane, bez ikakvih muka, a svega 5 minuta bez instagrama ili jutjuba povećava moju glad za informacijama koje sam tamo potencijalno propustio.

S druge strane, tih dva i po sata koje bih potrošio na instagram ili jutjub sam proveo slušajući auido knjigu, to je, na primer, dobra strana tehnologije i ne bi je trebalo osuđivati. Preostalo vreme sam proveo u teretani, igrajući se sa svojim detetom, i obavljajući kućne poslove, bez propratne zabave, jer nema ništa loše u obavljanju dosadnih poslova baš onako kako smo ih oduvek doživljavali – u dosadi.

Što više vremena provedemo u dosadi, više ćemo kasnije ceniti vreme koje možemo da posvetimo sebi, ličnom napretku i uopšte mogućnosti da radimo nešto što će da nas ispuni.

Sve u svemu, moj plan je da narednih 100 dana (sada je to već 98), provedem bez opcionalnih tehnologija. Opcionalne tehnologije je definisao Kal Njuport, u svojoj knjizi Digitalni minimalizam, definiše kao nešto bez čega možemo i čija je svrha se ne podudara sa našim vrednostima i svaki pojedinac bi tu trebalo da svrsta aplikacije i servise za sebe, ali neke od univerzalija su društvene mreže, video strim (jutjub, netflix,…), igrice.

Mnogo je ljudskije posetiti rođaku koja se porodila da bismo videli njeno dete, nego lajkovati sliku tog deteta na fejsbuku. Ako baš nismo u prilici da je posetimo, uvek možemo da zakažemo video poziv i da iskoristimo tehnologiju da ostvarimo pravu ljudsku interakciju, jer ljudska interakcija, pored onoga što govorimo, podrazumeva ton, mimiku i govor tela, što može da se ostvari video pozivom.

Čovek je evoluirao da vrlo lako čita lice sagovornika, da ume da prepozna emociju u tonu ili položaju tela i sve se to događa u našoj podsvesti. Komentari na društvenim mrežama su potpuno orobljeni od tih alata i zato je ljudima mnogo lakše da ostave negativan komenar ispod našeg jutjub snimka, ili instagram fotografije,… Čak i najveći sociopata će se zaustaviti kada vidi da je uvredio ili povredio svog sagovornika, ali ako se komunikacija odigrava u komentarima, to nije slučaj.

Nije dovoljno samo izbaciti opcionalne tehnologije iz upotrebe, to vreme bi trebalo isplanirati za nešto svrsishodnije, bilo da je to čitanje knjiga, spremanje stana, šetnja, igranje sa decom, stvaranje bilo čega, bavljenje nekom umetnošću, zanatom… Nešto što će nam skrenuti misli sa zavisnosti i nešto u čemu ćemo uživati.

Vrlo je bitni u tom procesu izbrisati sve aplikacije sa telefona koje vode ka tim servisima, jer ako nam je sve na klik, vrlo lako ćemo da pokleknemo.

Moj cilj u svemu tome je da naučim samog sebe da je tehnologija nešto što bi ja trebalo da koristim, a ne nešto što bi trebalo da koristi mene i da troši moje vreme, jer nikada nisam volontirao da koristim nešto što će mi svakodnevno oduzimati 3 sata, iako bih ta tri sata potrošio za nešto drugo.

Ako su vam moji tekstovi zanimljivi, rado ću vam ih slati na vašu mejl adresu kako ih ne biste u buduće propustili, a sve što bi trebalo da uradite jeste da kliknete na dugme ispod i da se prijavite.

Podelite sa prijateljima:
Facebook
Twitter
LinkedIn
Email
WhatsApp
Štampa