Obavezno

besplatno, državno obrazovanje je doneli podjednako isto koristi koliko i štete.

Prednost ovakvog obrazovanja što oni koji durkčije ne bi imali prilike da se obrazuju upravo na ovaj način steknu priliku.

Nedostatak ovog vida obrazovanja je što veliki broj ljudi provede 12-16 godina učeći stvari koje ih ni najmanje ne interesuju, nauče da budu poslušni, da rešavaju testove, i izađu iz škole potpuno nespremni na život.

Škola je jedina institucija koja nije prošla nijednu promenu praktično od njenog nastanka. Zašto bi neko ko nema ni najmanje sklonosti ka matematici morao da uči matematiku kompleksiniju od vođenja kučnog budžeta, koji se pride ne uči u školi?

Zašto bi neko bez imalo sklonosti ka muzici morao da zna istorju zapadnoevropske muzike ili istoriju bilo koje muzike?

Ako hoćete nekog da naterate da zavoli klasičnu muziku, odvedete ga na koncert klasične muzike, pustite ga da sluša i možda mu se bude svidelo. Ne dajete mu knjigu u kojoj će saznati sve o slavnim kompozitorima.

Većina dečkaka uzrasta 15 godina zna ime svakog fudbalskog kluba i imena velikog broja igrača, fudbalske rekorde, istoriju,… ne zato što su čitali udžbenik o fudbalu već zato što ih je neko vodio na utakmice ili je sa njima sedeo i gledao fudbal na TV-u iz nedelje u nedelju.

Kako Seth Godin, u školi bi trebalo da naučimo da rešavamo zanimljive probleme, a ne da rešavamo testove. Zanimljiv problem je onaj koji nema jasno i jedinstveno rešenje, već se do njega može doći na više načina.

Deca provedu veći deo dana sedeći u učionacama slušajući, ili praveći se da slušaju, predavanja koja ih ni najmanje ne interesuju, a umesto toga mogli su da rešavaju probleme koji ih pokreću.

To frustrira i predavače i decu i roditelje, i ne vodi nikud. Krajnje je vreme da se uradi ozbiljna reforma školstva, da se deci da mogućnost da biraju šta će da uče na osnovu njihovih interesovanja i na osnovu onoga što će im zapravo biti od koristi kada jednog dana budu završili školu.

Mimo škole, roditelji upisuju decu i vode ih na razne vannastavne aktivnosti, ne zato što to deca žele (u većini slučajeva), već zato što roditelji misle da će to deci jednog dana biti potrebno.

Takav pristup obrazovanju je takođe gubljenje vremena, ali i novca, jer vannastavne aktivnosti poput škola engleskog jezika, klavira, plivanja,… ni malo jeftine.

Škola, takođe ne bi trebalo da bude dostupna samo deci, ona bi trebalo da vam je dostupna onda kada želite nešto da naučite. Možda vam do 30 i neke godine nećete imati potrebu da znate bilo šta o Njutnovim zakonima, a kad se ta potreba pojavi, reći će vam – žao nam je to je trebalo da načite još u šestom osnovne. Sad je kasno.

Srećom pa postoji internet i mesto poput Khan akademije, gde možete da se podsetite svega što ste zaboravili ili što nikada niste naučili u školi.

Ako su vam moji tekstovi zanimljivi, rado ću vam ih slati na vašu mejl adresu kako ih ne biste u buduće propustili, a sve što bi trebalo da uradite jeste da kliknete na dugme ispod i da se prijavite.

Podelite sa prijateljima:
Facebook
Twitter
LinkedIn
Email
WhatsApp
Štampa