Reči

su izvor svih nesporazuma,“ rekla je Lisica Malom Princu.

Već sam bio citirao ovu Lisičinu izjavu u jednom članku, ali to ne znači da sam iscrpeo sve što ona govori.

Reči stvaraju nesporazum, posebno ako su neprecizne i kada samo donekle stvaraju sliku onoga što mislimo.

Reči, nikada neće moći da do najsitnijih detalja da opišu ono što se odvija u našoj glavi. Naš mozak ne povezuje naše misli rečima, već se te veze ostvaruju čvrstim hemijskim vezama.

Tuđe reči, upućenje nama ili nekom drugom, kod nas izazivaju hemijsku reakciju; emocije.

Da bismo, što je više moguće, mogli da umanjimo nesporazom kada prenosimo informacije iz naše glave u tuđe glave, neophodno je da pažljivo biramo reči i pažljivo biramo ton.

Ponekad je nešto neophodno reći na više načina, da bi naš slušalac ili čitalac to mogao da pojmi. Onima koji to odmah pojme će takav pristup biti monoton i repetativan. Drugima će biti od koristi.

Ponekad neke reči za nas znače jedno, a drugima znače drugo.

Kada učimo da govorimo, posebno kada učime apstrakcije, nikada ne uzmemo rečnik i ne proverimo tačno značenje neke reči, već donosimo zaključujemo šta bi ta rečla mogla da znači da osnovu konteksta i na osnovu emocije kojom je izrečena.

Apstrakte reči su očigledan problem, ali ponekad čak i fizčki opipljivu reč vežemo za neku sasvim pogrešnu stvar ili pojavu. To možemo učinit nemarom, neznanjem ili nedovoljnim razumevanjem konteksta.

Koji god da je uzrok pogrešno naučene reči, posledice mogu biti velike, jer ćemo u budućnosti mi nekom drugom biti uzrok njihovog pogrešnog razumevanja te iste reči. Što je veća naša publika, to je veća posledica.

Uzmimo na primer novinare. Ako jedan nemarni novinar, ofrlje pogleda jedno naučno istraživanje, i ofrlje napiše jedan članak, ne zato što mu se tako nešto piše, i ne zato što se razume u tako nešto, već zato što njegov urednik to zahteva od njega, onda dođe do epidemije pogrešnog razumevanja naučnog pojma.

Pa tako, jedan proces koji se odvija u ćeliji, autofagija, postaje dijeta, jer je jedan novinar to tako razumeo. I koliko god se trudili da to ispravimo, nailazimo na osudu i bivamo okrviljeni da „zbunjujemo narod“.

Ako su vam moji tekstovi zanimljivi, rado ću vam ih slati na vašu mejl adresu kako ih ne biste u buduće propustili, a sve što bi trebalo da uradite jeste da kliknete na dugme ispod i da se prijavite.

Podelite sa prijateljima:
Facebook
Twitter
LinkedIn
Email
WhatsApp
Štampa