Svet bez ekrana

je nešto što nismo davno iskusili.

Probudimo se, uzmemo telefon, tablet, ili sednomo za računar i brzo proveravamo šta se to dogodilo dok smo spavali.

Nakon toga idemo na posao i verovatno gledamo u ekran dok obavljamo ono što nam je posao.

Kupujemo preko ekrana.

Gledamo filmove, dopisujemo se prijateljima, razgovaramo, igramo igrice ili se zabavljamo na bilo koji drugi način, ali sve putem ekrana.

Učimo, čitamo, slušamo podcast, pišemo, opet putem ekrana.

Toliko smo zavisni od ekrana da nam lakše padne da ne jedemo nekoliko dana nego da budemo bez ekrana svega sat vremena.

Kad nemamo ekran pri ruci ili pred očima, prosto ne znamo šta ćemo sa sobom.

Dajte detetu ekran i nećete morati da ga pazite čitav dan.

Ironija je da ovo ne biste čitali da nemate ekran, ali da li je zaista neophodno da baš toliko vremena provodimo uz i ispred ekrana?

Verovatno ne, ali nam ekrani u toj meri olakšavaju život da više ne umemo da živimo bez njih.

Ekrani su dobri dok mi kontrolišemno njih, ali kada oni počnu da kontrolišu nas i naše odluke, tada nastaje problem, u kog smo već zagazili do kolena, a plašim se da će nam vrlo brzo doći do nosa, ako nešto ne budemo preuzeli.

Trebalo bi makar neko vreme u toku dana da provodimo bez ekrana.

Ako su vam moji tekstovi zanimljivi, rado ću vam ih slati na vašu mejl adresu kako ih ne biste u buduće propustili, a sve što bi trebalo da uradite jeste da kliknete na dugme ispod i da se prijavite.

Podelite sa prijateljima:
Facebook
Twitter
LinkedIn
Email
WhatsApp
Štampa