Prodajem pola svog dana

Većina nas mora da radi; velika većina mora da radi za nekog drugog i to najčešće znači da smo na prodaju stavili pola svog dana (ako u računicu uzmemo da spavamo 8 sati i budni smo 16; a ako vaš poslodavac ne računa pauzu za ručak u radno vreme, onda je to i više od pola, jer recimo radimo od 9:00 do 18:00).

Kupac našeg vremena, naš poslodavac, najčešće ima slobodu da organizuje naše vreme onako kako on misli da je najbolje i najproduktivnije. Sve ono što ja ovde ponekad pišem o produktivnosti, prioritetima, fokusu, i sličnome, pada u vodu onog momenta kada odem na posao i radim u uslovima gde svakog momenta neko može da me prekine, gde mi je unapred određeno s kim ću i o čemu ću da razgovaram i gde mi je prioritete postavio neko drugi.

Nisu sva radna mesta takva. Postoje radna mesta koje vode menadžeri i postoje radna mesta koje vode lideri.

Lideri postave ciljeve i daju vam slobodu da sami odaberet put do tog cilja.

Menadžeri vam daju striktna uputsva kako i šta da radite.

Raditi u kompaniji koja ima lidersko rukovodstvo zahteva da ste kreativni i da snosite određenu odgovornost. Odgovornost lidera je da postavi ciljeve i predstavi strategiju za ostvarivanje tih ciljeva, a na vama je da odredite taktiku.

Raditi u kompaniji koja ima menadžersko rukovodstvo zahteva da ste poslušni i efikasni. Odgovornost menadžera je da obezbedi da se posao odradi najbolje moguće, što je brže moguće i što je jeftinije moguće i to najčešće čini tako što će pritiskati dugmiće.

Kako god okrenete nije isto prodati pola svog dana menadžeru ili lideru.

Lično, imam velikih problema da radim za menadžere, posebno kada mi se njihove ideje ne sviđaju ili kada ustanovim da su neki zadaci koje imam na poslu samo tu da bih imao nešto da radim; da bih opravdano morao da sedim tamo od 9:00 do 18:00, i da bi trošak moje plate bio opravdan.

Nažalost još uvek nisam u poziciji da radim za sebe; da budem svoj menadžer i svoj lider; još uvek moram da se nosim sa raznim glupostima koje mi drugi nameću.

Ono što znam je da ću kad tad sebi stvoriti uslove da ne moram da radim za nekog drugog jer sama ideja da na duže staze prodajem pola dana nekome ko ne ume da ceni moje vreme, i da više od pola dana provodim kao šraf u nekoj mašini je zastrašujuća.

Ako su vam moji tekstovi zanimljivi, rado ću vam ih slati na vašu mejl adresu kako ih ne biste u buduće propustili, a sve što bi trebalo da uradite jeste da kliknete na dugme ispod i da se prijavite.

Podelite sa prijateljima:
Facebook
Twitter
LinkedIn
Email
WhatsApp
Štampa