Sve u jednom

Pre pojave računara, da bismo iskusili tuđa iskustva, morali bismo da razgovaramo sa nekim, da čitamo knjigu, da se dopisujemo s nekim, da pogledamo pozorišnu predstavu, da pogledamo film…

Kada smo hteli da radimo, odlazili bismo u radionicu, fabriku, školu, bolnicu, u zavisnosti šta je bio naš posao.

Kada smo hteli da učimo, odlazili bismo u biblioteku, ili školu.

Kada smo hteli da saznamo šta se dešava u svetu, čitali bismo novine, ili bismo gledali vesti na TV-u.

Kada smo hteli da saznamo koliko je sati, pogledali bismo časovnik; za datum nam je bio potreban kalendar, ili „multitasking“ časovnik koji je pokazivao i datum, ali bismo na kraju svakog meseca koji nema 31 dan morali da ga podešavamo.

Kada smo hteli da pozovemo taksi morali bismo da stojimo pokraj puta i da dignemo ruku, ili u najboljem slučaju mogli smo to da obavimo telefonom.

Danas se sve to, i mnogo toga još, spakuje u računar; bilo onaj što stoji na našem stolu, ili stane u naše krilo, ili onaj pametni telefon što nam stane u džep.

Koliko god to bila magična stvar, jer sve možete da nosite sa sobom, toliko može i da stvori problema.

Ako je vaš posao vezan za računar, ali je i vaš izvor zabave vezan za računar, kada sednete da radite često ćete impulsivno posegnuti za zabavom umesto za postlom, i samim tim je nastao problem kog ranije nismo imali.

Koliko god poboljšavao našu produktivnost, toliko pobošljava i našu sposobnost da nešto otaljavamo i da zabušavamo i danas je više nego ikada potrebno discipline da se umesto za zabavu odlučimo za rad, jer sve tu, na dohvat ruke, samo jedan klik od nas, i lučenje serotonina može da počne; odupreti tako nečem je teže nego ikada.

Da bi nam tako nešto pošlo od ruke, možda je najpametnije imati jedan uređaj posvećen zabavi, a jedan uređaj posvećen poslu; ili jedno fizičko mesto (kancelarija, npr.) posvećeno poslu, a drugo zabavi (dnevna soba npr.).

Ali, čak i takva podela nam neće garantovati da u kancelariji nećemo otvoriti fejbuk, ili instagram i da našem radnom računaru nećemo instalirati video igru kojom ćemo sebe nagraditi za odrađen posao i neće nam garantovati da se ta nagrada neće pretovriti u nešto što će da se razvuče na čitav dan.

Ako su vam moji tekstovi zanimljivi, rado ću vam ih slati na vašu mejl adresu kako ih ne biste u buduće propustili, a sve što bi trebalo da uradite jeste da kliknete na dugme ispod i da se prijavite.

Podelite sa prijateljima:
Facebook
Twitter
LinkedIn
Email
WhatsApp
Štampa