Svet

nikada nije bio miroljubivo mesto. Ono što smo mi, kao vrsta, uspeli jeste da ga donekle pripitomimo, promenimo, iskoristimo, tako da nam povremeno deluje miroljubivo.

Kada su nas napadali predatori, branili smo se vatrom.

Pripitomili smo biljke i uzgajali ih tako da rastu u našu korist.

Pripitimoli smo životinje, i uzgajali ih tako da od njih imamo koristi.

Ukrotili smo kišu, napravivši skloništa.

Ukrotili smo hladnoću, unevši vatru u skloništa.

Ukrotili smo bakterije, antibioticima i frižiderima.

Ukrotili smo viruse vakcinama.

Ukrotili smo razdaljine automobilima i avionima.

Ukrotili smo poplave praveći zaštitne zidove.

Ukrotili smo zemljotrese praveći izdržljivije zgrade.

Ukrotili smo reke, praveći mostove i brane.

I mnogo toga još…

I zahvaljujući svim koracima koje smo napravili, svet povremeno izgleda kao mesto, na kom nemamo mnogo brige.

I onda se pojavi novi virus, ili se dogodi elementarna nepogoda, ili padne meteor, ili se dogodi zemljotres i počenmeo da sumnjamo u naše sposobnosti da činimo ovaj svet pogodnijim za život, nama samima.

Mislimo kako se igramo sa prirodom, kako smo u mnogome naudili prirodi, pa nam priroda sada vraća.

Jesmo, naudili smo prirodi, i onog momenta kada to učinimo previše nego što bi priroda to htela, otrešće nas sa svojih leđa kao što pas otrese buve.

Ali, virusi i elementarne nepogode se, još uvek, ne dešavaju isključivo zbog nas. Klimatske promene, virusne i bakterijske pandemije su se dešavale i bez našeg uplitanja, pa je normalno verovati da se i sad dešavaju bez našeg uplitanja.

Samo, sada, kada je svet malo miroljubiviji nego što je bio, kada se takve stvari dogode, vrlo lako pomislimo kako smo stigli do kraja sveta.

Ipak, ono što smo zaboravili jeste da svet nikada nije bio miroljubivo mesto i toliko smo se uljujlali u taj mir, da kad bismo se vratili u paleolitsko doba, niko od nas ne bi preživeo ni sat vremena.

Ali, ne moramo da idemo toliko daleko, kad bismo se vratili u 19 vek, pitanje je koliko dugo bismo preživeli bez antibiotika, zubara, i supermarketa.

Proći će i COVID-19 pandemija, i opet ćemo nastaviti da prilagođavamo ovaj svet sebi, i opet će nas svet podsetiti koliko je neprijateljski nastrojen prema nama i koliko je sve borba za život.

Ako su vam moji tekstovi zanimljivi, rado ću vam ih slati na vašu mejl adresu kako ih ne biste u buduće propustili, a sve što bi trebalo da uradite jeste da kliknete na dugme ispod i da se prijavite.

Podelite sa prijateljima:
Facebook
Twitter
LinkedIn
Email
WhatsApp
Štampa