Spasilačka dilema

Da biste bili spasilac na plaži ili bazenu nije dovoljno da samo znate dobro da plivate već je neophodno da znate kako prepoznate davljenika, kako da mi priđete, kako da ga uhvatite, kako da ga izvučete na obalu bezbedno.

U slučaju da napravite jedan pogrešan korak, rizikujete vlastiti život, jer davljenik može u panici da se zakači za vas, da vas stegne u grču i povuče sa sobom na dno.

Ako gledamo na ovu situaciji metaforički, i ako spašavam nekog ko tone u ambi loših navika i rizičnog ponašanja, možemo da postavimo dva pitanja:

Prvo je, kada i pod kojim uslovima odlučujemo da ćemo pustiti davljenika da potone, kako nas ne bi povukao na dno? Drukčije rečeno, ako znamo da neko nanosi štetu sam sebi, i da će nastaviti da nanosi, bez obzira koliko mi skretali pažnju na to, na koji znak bi trebalo da odustanemo?

Da li onda kada shvatimo da i sami tonemo zbog njih, ili kada shvatimo da im nema pomoći bez obzira šta mi uradili?

Drugo pitanje je, kada uvidimo da je spasilac nesposoban, da neće uspeti da izbavi ni sebe ni davljenika, koga puštamo da tone? Davljenika ili spasioca?

Spasioca zato što je na sebe uzeo dužnost za koju nije kompetentan, ili davljenika zato što je verovao nekompetentnom spasiocu?

Ili ih možda oboje puštamo da tonu?

Ako su vam moji tekstovi zanimljivi, rado ću vam ih slati na vašu mejl adresu kako ih ne biste u buduće propustili, a sve što bi trebalo da uradite jeste da kliknete na dugme ispod i da se prijavite.

Podelite sa prijateljima:
Facebook
Twitter
LinkedIn
Email
WhatsApp
Štampa