Slobodno vreme

Sudeći po nekim istoričarima, čovek je najviše slobodnog vremena imao u paleolitskom dobu gde su se njegove aktivnsti svodile na lov, prikupljanje plodova, što je bio njegov posao, i socijalizaciju, što je bila njegova zabava.

Istraživanja govore da je prosečan čovek u paleolitskom dobu provodio 4 sata dnevno radeći, odnosno skupljajući hranu, a ostatak vremena je provodio družeći se.

Ipak nije bilo sve tako divno u paleolitskom dobu kako se na prvi pogled da učiniti. Svakodnevno je pritila opasnost od predatora, a hrane nije uvek bilo za sve, pa su ti ljudi morali često da se sele u potrazi za hranom i sigurnijim okolišem.

Poljoprivredna revolucija je omogućila paleolitskom čoveku da ima svakodnevni priliv hrane, iako znatno manje nutritivne, ali mu je takođe nametnula i znatno više obaveza pa se radno vreme povećalo na 12 i više sati.

Počeviši od poljoprivredne revolucije, pa do danas, može se reći da traje era u kojoj čovek ima znatno manju količinu slobodnog vremena nego ikada.

Danas, gde je komunikacija lakša i brža nego ikada, naš nadređeni može da nam pošalje instant poruku daleko van našeg radnog vremena na koju mi ne moramo da odgovorimo, ali samo postojanje te poruke u našoj podsvesti eliminiše osećaj slobodonog vremena.

Ipak, možda nije toliko bitno koliko slobodnog vremena imamo, već šta sa tim slobodnim vremenom radimo.

Za razliku od paleolitskog čoveka, koji je u slobodono vreme imao ograničen izbor radnji koje je mogao da obavlja, mi imamo praktično neograničen izbor; neograničen jer nikada nećemo uspeti da uradimo sve što bismo hteli već moramo da postavimo prioritete i moramo mnogim stvarima da kažemo „ne“.

Postoji mnogo više stvari/radnji, kojima moramo reći „ne“, nego onih kojima možemo da posvetimo pažnju. Svaki put kada odaberemo nešto da radimo, svemu ostalom smo rekli „ne“.

Svaki put kada odaberemo da gledamo bezvredan sadržaj na internetu rekli smo „ne“ stvaranju nečeg novog, kreativnog, rekli smo „ne“ nečemu što nas može učiniti boljim ili nečemu što može učvrstiti i poboljšati naše odnose sa drugim ljudima.

Stoga, pre nego što se odlučimo da potrošimo svoja 2 sata na video igrice, video snimke mačaka, ili bilo šta drugo što nema veliku vrednost u našem životu, trebalo bi se zapitati kojim tom drugim stvarima govorimo „ne“, i šta to sve propuštamo u životu, što bi potencijalno moglo da bude od velikog značaja za nas, ali i za druge.

Ako su vam moji tekstovi zanimljivi, rado ću vam ih slati na vašu mejl adresu kako ih ne biste u buduće propustili, a sve što bi trebalo da uradite jeste da kliknete na dugme ispod i da se prijavite.

Podelite sa prijateljima:
Facebook
Twitter
LinkedIn
Email
WhatsApp
Štampa