Još jedan krug

Moje dve omiljene video igre, i igre na kojima sam od 1998. godine pa sve do danas provodio mogo više vremena nego što bi trebalo, su Football Manager i Civilizacija.

Obe igre su strateške; zahvtevaju mnoštvo planiranja, sadrže mnoštvo problema koji će remetiti vaše planove i na vama je odaberete taktiku pomoću koje ćete rešiti problem.

Obe igre su potezne; nakon što postavite vašu taktiku, odrigrate vaš potez, vaš protivnik će načiniti svoj potez, i u idućem krugu se sve ponavlja.

Problem kod ovih video igara je što su vrlo zarazne. Dok igrate menadžer reći ćete: „Još samo jedan meč, pa idem da spavam“, a u slučaju civilizacije, reći ćete: „Još jedan krug, pa idem da spavam.

A, kada prođe tak „joše jedan meč“ ili taj „još jedan krug“ desi će nešto zanimljivo. Vaš klub igra važan meč, počinje transfer sezona, ili u slučaju civilizacije, neko vam je objavio rat, ostao vam je još jedan krug da izgradite svetsko čudo…

Pre ili kasnije, shvatite da je vaše vreme za spavanje odavno prošlo.

Video igre su ciljano dizajnirane da na njima provodite što je više moguće vremena. Pred vas stavljaju male, lako rešive probleme, čije će vam rešavanje pružiti lažni osećaj ostvarivanja nečeg bitnog ili velikog, a vaš mozak će kao nagradu za tako nešto lučiti seratonin, što će vas navoditi da nastavite da igrate i da nastavite da se kupate u seratoninu.

Oduvek sam zavideo ljudima koji su mogli da postave vremensko ograničenje kada su u pitanju video igre. Odrede sebi 30-60 minuta u toku dana kada će igrati svoju omiljenu igru, i nakon što bi to vreme isteklo, radili bi nešto drugo.

U mom slučaju, kada sednem da igram video igru, znači da u toku tog dana, a često i nardenih nekoliko dana, neću ništa drugo raditi. Ako bih suviše kasno seo da igram video igru, proveo bih celu noć za računarom, a ako bih rano izjutra seo da igram video igru, možda bih legao na vreme, ali bih dan sigurno proveo za računarom.

Zarazna priroda video igara i moja nesposobnost da im odolim su mi oduvek stvarali probleme; posebno u srednjoj školi, kada je moje donošenje odluka bilo na najnižem stepenu, ali ni danas nije ništa bolje, jer postoje samo dve opcije po pitanju video igara; mogu ili da ne igram video igre uopšte, ili da ih igram čitav dan zanemarujući sve svoje obaveze.

Po mom mišljenju, problem video igara ne leži u njivoj nasilnoj prirodi, posebno zato što nisu sve igre nasilne, već u njihovom zavisnoj prirodi.

Naučnici su otkrili da su neki ljudi manje, a neki više skloni zavisnostima i ta zavisnost je direktno proporcionalna našoj sposobnosti da se odupremo hemikalijama koje naš mozak luči; tu pre svega mislim na seratonin, dopamin i druge hormone sreće, koji se luče kao posledica konzumiranja alkohola, droga, slatkiša, video igara, društvenih mreža, tv serija, ili bilo čega drugog što ne možemo da prestanemo da radimo.

Nameće se pitanje – A, kako čovek ne može da bude zavistan od nečeg dobrog? Jer,zavisnost od nečeg dobrog, može samo da ima svoje prednosti?

Zapravo ne može, a radoholizam je klasičan primer.

Rad, naravno, nije ništa loše. Štaviše, rad je nešto što donosi smisao našim životima, jer kroz rad naš život može da ima svrhu, bilo da je ta svrha indirektna, poput pukog obezbeđivanje materijalnih sredstava za porodicu radeći besmislene poslove, što je najniži stepen svrhe rada, ili da je to posao koji je od nekog značaja za zajednicu, kao što je to posao lekara, učitelja, advokata, i mnogih drugih profesija koji pored doprinosa finansijskoj stabilnosti radnika i članova njihovih porodica doprinose poboljšanju životne zajednice i rešavanju problema koje ljudi ne umeju da reše bez pomoći stručnih lica.

Problem nastaje kada radoholičar ne vidi zadovoljstvo ni u čemu drugom osim u poslu.

Isto tako, čokolada nije loša (ako nema mnogo šećera, što znači čokolada sa minumum 85% kakaa), jer kakao je bogat nutritivnim namirnicama, a seratonin kog ćemo izlučiti nakon što pojedemo čokoladu će nas učiniti srećnim, i u tome nema ništa loše, ali moramo da pazimo da ne preteramo.

Video igre nisu loše, jer mogu da nam pruže priliku da razvijamo naše strateške i taktičke sposobnosti bez posledica u stvarnom životu, ali samo pod uslovom da u njima ne preteramo, jer ako budemo preterali stvarni život neće ostati bez loših posledica.

Pored dobrih stvari od kojih možemo da budemo zavisni, postoje radnje koje nam pored pozitivnog iskustva ne nude nijednu drugu vrednost, poput alkohola, cigareta i drugih droga, i upotrebu tih sredstava bi svakako trebalo izbegavati, bilo da smo od njih zavisni ili ne.

Iduće pitanje koje se nameće jeste na koji način neko ko je zavisne prirode može da napravi balans i da iskoristi sve što video igre, društvene mreže, ili čokolada nude? Balans između posla, obrazovanja i zabave je nužan za zdravu psihu i zdravo funkcionisanje svakog pojedinca i ne bi trebalo odstraniti.

Ono što meni trenutno pada na pamet je da sve te stvari, koje nas čine srećnim, a nisu od egzistencijalnog značaja, mogu da služe kao nagrada za nešto što jeste nužno i od egzistencijalnog značaja.

Svakog jutra bi trebalo napraviti listu zadataka koje bi tog dana trebalo da izvršimo, i ako izvršimo 80% zadataka sa naše liste, možemo sebi da dozvolimo 30 minuta pukog zadovoljstva (recimo), a ako izvršimo 100% zadataka, možemo sebi da priuštimo 60 minuta pukog zadovoljstva. U suprotnom, tog dana nećemo dobiti nagradu.

Neki će vam preporučiti da odnos obaveze zabava bude drukčiji, recimo da radite 40 minuta, pa da priuštite 10 minuta zabave, ali ako ste skloni zavisnostima i ako se tih 10 minuta lako pretvori u mnogi više, onda bi trebalo izbegavati taj metod.

Shodno nagradama, trebalo bi uvesti i kazne; ako se 30 minuta zabave, pretvori u 60, a 60 minuta se pretvori 120, onda bi u narednih nekoliko dana trebalo sebi uskratiti taj vid nagrade.

Iako je ovo nešto što još uvek nisam testirao, i što možda nije održivo na duže staze, jer vrlo lako možemo da pokleknemo u nedostatku volje, definitivno je nešto što ću testirati u narednom periodu.

Ako su vam moji tekstovi zanimljivi, rado ću vam ih slati na vašu mejl adresu kako ih ne biste u buduće propustili, a sve što bi trebalo da uradite jeste da kliknete na dugme ispod i da se prijavite.

Podelite sa prijateljima:
Facebook
Twitter
LinkedIn
Email
WhatsApp
Štampa