Informacija

Ponekad se pitam kada smo postali toliko gladni za informacijama da je naš pogled dobar deo dana zalepljen za sjajne ekrane telefona, tableta, i računara upijajući razne informacije sa društvenih mreža ili informativnih kanala?

Ali, kada bolje razmislim, ljudi su oduvek bili socijalna bića željna informacija. Može se reći da je sve počelo od logorske vatre kada su se ljudi svake večeri okupljali i razmenjivali priče. Može se pretpostaviti da su ti ljudi želeli da znaju šta njihovi susedi rade i misle, a ponekad su verovatno želeli da čuju neke priče koje potiču iz susednih plemena ili nekih izmišljenih svetova.

Vremenom se medijum za prenošenje informacija menjao, ali želja za informacijama nije očajavala. Od priča oko logorske vatre, prešli smo na spise, prvobitno zabeležene na kamenu, a zatim papiru, a danas u električnim kolima naših uređaja.

Informacije koje su opstajale najduže su one koje su u nama izazivale najviše emocija. Tako imamo priče iz Biblije koje nam daju nadu da ovo mesto koje nazivamo planeta Zemlja, stvarno može biti dobro i magično, ali i strašno i surovo, ako ne pazimo šta radimo. Te priče opstaju nekoliko milenijuma, baš kao i Ep o Gilgamešu, ili nekoliko vekova poput Romea i Julije ili Ane Karenjine.

Opstaju informacije koje u nama odjekuju i kojima se vraćamo i nakon što prođe mnogo vremena od kako smo ih prvi put primili.

Ta iluzija da smo danas žedniji za informacijama nego ikada je posledica jedne bitne promene koja se odigrala u svetu prenošenja informacija. Informacije se prenose brže i jeftinije nego ikada.

Bibliji je bilo potrebno nekoliko vekova da postane „viralna“, i da većina ljudi na ovoj planeti zna šta je Biblija. Danas, knjiga može da postane hit za svega nekoliko nedelja, a neki događaj koji se dogodio jutros, može da postane stara vest već popodne.

Pojavili su se novi izumi, poput štamparije, čiji su proizvod dnevne novine, pa smo svakog jutra mogli da znamo šta se juče dogodilo u našoj okolini.

Telefon i telegram su nam omogućili ne samo da znamo šta se juče dogodilo u našem gradu, već u državi, ili na drugom kraju sveta. Mogli smo da pratimo sve bitne svetske događaje, ali nismo mogli da znamo šta naša tetka iz Novog Sada radi, ili drugar iz klupe koji se preselio u Australiju nakon šestog razreda.

Sudeći po onome što smo danas u prilici da iskusimo verovatno bi nas mnogo više zanimalo ovo drugo, ali je bilo nepraktično i prilično skupo za novine da prate šta naš drugar ili naša tetka rade.

Nakon novina, pojavili su se radio i televizija koju su mnogo jeftinije i brže prenosili informacije, ali i dalje nije bilo vesti o tetki iz Novog Sada ili drugaru iz Sidneja.

Pojavom interneta stekli smo mogućnost da potpuno besplatno ili uz nemerljivo malo novca saznamo apsolutno sve što se na ovom svetu događa. Nisu neophodni novinari, ili novinske agencije, ili pripovedači, već će oni o kojima želimo da imamo informacije učiniti sami.

Pojavom kamera na mobilnim telefonima i još bržom internet konekcijom, u mogućnosti smo da pratimo sve uživo, ukoliko nam taj neko omogući.

Zahvaljujući toj brzini prenošenja informacija, u mogućnosti smo da provodimo čitav dan upijajući informacije iz života ljudi koje poznajemo, ali i onih koje ne poznajemo, ali imamo dovoljno informacija o njima kao da ih stvarno poznajemo, kao da smo proveli poslednjih nekoliko godina sa njima.

Pitanje koje je u ovoj situaciji bitno postaviti jeste – gde je granica? Kako da znamo gde da podvučemo crtu i da kažemo dosta mi je informacija za danas?

Žeđ za informacijam nikada ne može biti zadovoljena. Razlog tome je što nekada davno, baš zbog sporog prenošenja informacija, svaka informacija koju smo dobili nam je mogla biti od zanačaja, za opstanak ili za napredak, ili je jednostavno mogla biti zabavna.

Danas moramo da postavljamo vremenska ograničenja kada su u pitanju informacije, ali moramo takođe da filtriramo mnoge informacije, jer ako bismo ih sve konzumirali, ne bi nam ostalo vremena ni za šta drugo.

Dakle, idućeg puta kada budete listali izvore vaših informacija, zapitajte se od kakvog su značaja te informacije i koliko vam njihovo konzumiranje oduzima vremena od drugih stvari koje biste umesto toga mogli raditi i koje bi možda bile korisnije.

Ako su vam moji tekstovi zanimljivi, rado ću vam ih slati na vašu mejl adresu kako ih ne biste u buduće propustili, a sve što bi trebalo da uradite jeste da kliknete na dugme ispod i da se prijavite.

Podelite sa prijateljima:
Facebook
Twitter
LinkedIn
Email
WhatsApp
Štampa