Kako napisati roman

Period između 2017-2019 proveo sam učeći kako se piše roman. Iako sam već imao jedan napisan roman, želeo sam da podignem svoju veštinu na veći nivo; hteo sam uspeh preko noći.

Uspeh preko noći ne postoji. Postoji dugoročni rad koji će poput grudve snega da se kotrlja i vremenom raste, a on koji zapaze nečiji rad tek kada ugledaju veliku grudvu snega koju više niko ne može da zaustavi reći će da je to uspeh preko noći.

Učeći da pišem roman nisam napisao nijedan roman od početka do kraja. Reklo bi se da nisam mnogo naučio i nije daleko od istine. Počeo sam da pišem mnoštvo romana, ali nijednog nisam završio.

Pročitao sam blizu 50 knjiga što o pisanju romana, marketingu istog, strukturi književnog dela, sintaksi, uređivanju romana, neke stručne, neke manje stručne knjige i najveća lekcija koju sam sa sobom poneo iz svog dvogodišnjeg iskustva je da nije uopšte ni trebalo da učim.

Jedno je znati kako bi roman trebalo da izgleda, a drugo je sesti i napisati roman. Sve te knjige koje sam pročitao se uglavnom bave time kako bi roman trebalo da izgleda i pominju neke klasike i druga vrhunska dela na koja bi trebalo da se ugledamo, a vrlo malo njih govori kako se do tog oblika dolazi.

Zašto, pitate se?

Zato što niko ne zna kako se do toga dolazi. Ne postoji „naslikaj po brojevima“ šema za pisanje romana, ne postoji građevinski plan romana, ne postoji matematička formula za roman.

Da, roman, kada je završen i kada je dobar, ima savršen oblik, ima početak sredinu u kraj, koji padaju u srazmeri zlatnog preseka, ali vam niko ne može pokazati kako se do toga dolazi. Neki su pokušali, ali, ako mene pitate, bezuspešno.

Roman zahteva veliku disciplinu, radnu etiku i ogroman trud, jer roman je, pre svega, jedna dugačka priča, koja je naporna kako za pisca, tako za čitaoca. Da bismo pročitali prosečan roman trebalo bi izdvojiti 6 do 8 sati čitanja, a postoje i neki koji se čitaju mesecima.

A da bismo napisali roman… E, to već na znam da vam kažem. Potrebno je mnogo.

Iskusni romanopisci često govore da postoje dve stvari koje možete uraditi da biste naučili da pišete roman:

  • čitajate, mnogo čitajte
  • pišite, mnogo pišite

To sam znao i pre čitave moje turneje učenja tehnike pisanja romana, ali sam tražio prečice. Tražio sam uputsvo koje će mi dati korak po korak, a takvo uputsvo ne postiji; ne u umetnosti; nikako.

Čitanje

Kada se misli na čitanje, zarad boljeg ili bilo kakvog pisanja romana, misli se na čitanje romana koji će vas inspirisati da sami kažete svoju priču. Inspirativne knjige imaju svojevrsnu melodiju koja pravi eho u našim umovima i upravo taj eho će nam pomoći pri stvaranju vlastitog romana; ako ga čujemo dok pišemo na dobrom smo putu, ako, pak, taj eho utihne, znači da smo skrenuli s puta i da bi se trebalo vratiti nekoliko stranica unazad, sve dok eho opet ne bude jasan.

Dakle, čitajte, čitajte mnogo, čitajte knjige koje vas inspirišu, nemojte oklevati da izađete iz žanra iz kog pišete, čitajte i dobro i loše, i nemojte, zaboga, nemojte završiti knjige koje vam se ne dopadaju; niko na ovom svetu nema vremena da čita knjige koje mu se ne dopadaju.

Postoji toliko knjiga na ovom svetu da ih nikada nećemo sve pročitati i zašto bismo trošili vreme na one koje nam ne prijaju?

Glavni razlog zašto ljudi prestanu da čitaju jeste zato što ih u školi teraju da čitaju knjige koje ne vole; ako niste više u školi, nemojte da čitate knjige koje ne volite. Ako ste u školi; opet, nemojte da čitate knjige koje ne volite.

Učitelji, nemojte da terate decu da čitaju knjige koje ne vole, uz „obaveznu“ lektiru, uvek ostavite opciju da pročitaju knjigu po izboru i da je predstave na isti način kako bi predstavili Čarobnjaka iz Oza ili Belu grivu. Bela griva je kritična lektira; prvo malo obimnije štivo, koje mnogima bude poslenje što su u životu pročitali.

Pisanje

Najteži deo. Prestižno je imati roman kog ste samo naslovili i kada vaše ime stoji na koricama tog romana; osim kada je roman loš, pa vas je sramota što vaše ime stoji tamo.

Najteži deo pisanja romana, govorio je Hemingvej, je završiti ga. Moram reći da sam saglasan sa gospodinom Ernestom.

Ali, bitno je pisati, čak i kada ne završavamo stvari, čak i kada to niko neće videti, čak i kada je naše pisanje loše, a uglavnom je loše, sve dok ga ne ispravimo da postane dovoljno dobro.

Pišite svakodnevno. Vodite dnevnik, ili blog, ili oba. Pišite poeziju, pišite prozu, pišite dramu, pišite, pišite, uvek pišite.

Pisanje znači izdvojiti jednu misao iz klupka umršenih ideja našeg uma i smestiti ga u smislenu celinu. I, nakon što završite, uradite to opet.

Pisanje je mišić i zato se, kao i svaki drugi mišić, vežba.

Pisanje romana je kao trčanje maratona; moramo mnogo da treniramo, da bismo se spremili za jednu trku. Stručnjaci ne preporučuju da se takmičimo u više od 2 maratona godišnje, a da li to znači da ne bi trebalo da treniramo?

To znači da bismo morali dobro da se spremimo za taj maraton, ili dva, jer nećemo dobiti drugu šansu.

Nedanvo sam rekao da postoji knjiga koju neću nikada završiti, i možda je zvučalo da više nikada neću sesti da pišem roman, ali ja jednostavno ne mogu bez pisanja. I možda stvarno više nikada neću napisati roman; ne znam.

Ali, to ne znači da ga neću pisati.

Da, postoji velika razlika između „pišem roman“ i „napisao sam roman“.

Roman se piše kad se najmanje nadate; kada legnete u krevet, pa ne možete da zaspete; dok gledate film, koji vam je malko dosadan, ali nećete da ga prekinete jer je onima koji gledaju taj film s vama zabavno; dok se tuširate; dok gledate kroz prozor voza; dok čekate u redu na kasi; dokle god zapažate i beležite ta zapažanja u kori vašeg velikog mozga, i dokle god ta zapažanja negde isplivaju, i zapišete ih kada se najmanje nadate.

Ali, to što „pišete“, a niste ga „napisali“, ne znači da niste pisac. Vi ste pisac svaki put kada uzmete olovku u ruku ili kada naslonite vaše prste na tipke tastature ili ekran vašeg digitalnog uređaja, ili kada diktirate reči u audio rekorder istog uređaja.

Sve je to pisanje i svi smo mi pisci, ako to hoćemo.

Samo neko svoj roman završi, a mnogi ne završe.

Ako su vam moji tekstovi zanimljivi, rado ću vam ih slati na vašu mejl adresu kako ih ne biste u buduće propustili, a sve što bi trebalo da uradite jeste da kliknete na dugme ispod i da se prijavite.

Podelite sa prijateljima:
Facebook
Twitter
LinkedIn
Email
WhatsApp
Štampa