Negativno iskustvo

Ko se jednom opeče, taj i u hladnu supu duva.

Pamćenje negativnih iskustava je odbrambeni mehanizam naše psihe kojim potencijalno možemo da izbegnemo ponavljanje istih grešaka.

Jednom sam imao trovanje hranom nakon što sam jeo u tom restoranu, što znači da više nikada neću tamo jesti.

Jednom sam kupio određeni brend telefona, pokvario se nakon 3 dana, više nikada neću kupiti taj brend.

Jednom sam probao čokoladu, nije mi se svidela, više nikada neću jestu čokoladu (ovo niko nikada nije rekao, ali hajde de…)

Iako ovaj mehanizam može da pozitivno na našu efikasnost, i da eliminiše pravljenje istih grešaka, iznova i iznova, on takođe može da nas ograničava.

Možda se ipak nisam otrovao u tom restoranu; možda je u pitanju bio stomačni virus.

Možda taj brend telefona i nije toliko loš; svi serijski proizvodi imaju određeni procenat robe sa greškom; zato postoji garancija i zamena proizvoda.

Možda mi se čokolada nije svidela, ali da li to znači da ne bi trebalo da pružim šansu nijednoj drugoj čokoladi?

Ponekad bi stvarima za koja imamo uvreženo mišljenje trebalo pristupiti kao ih vidimo prvi put.

To ne znači da bi trebalo strpati kašiku vrele supe u usta, već bi jednostavno trebalo utvrditi temperaturu i proceniti da li je bezbedno za jelo.

Možemo pitati šefa kuhinje u restoranu da li se još neko žalio na stomačne tegobe. Ako su iskreni i ako im je stalo do mušterija priznaće da je bilo problema, ali da ih više nema.

Možemo još jednom zagristi čokoladu, možda nam se ovoga puta bude svidela; nemam šta da izgubimo.

Ako su vam moji tekstovi zanimljivi, rado ću vam ih slati na vašu mejl adresu kako ih ne biste u buduće propustili, a sve što bi trebalo da uradite jeste da kliknete na dugme ispod i da se prijavite.

Podelite sa prijateljima:
Facebook
Twitter
LinkedIn
Email
WhatsApp
Štampa