Pisanje fikcije

Iako sam nedavno javno izneo da postoji knjiga koji nikada neću napisati, i da možda nisam neko ko bi trebalo da piše fikciju, ispostavilo se da sam se po ko zna koji put u životu prevario.

Iskreno verujem da kada je pisanje fikcije u pitanju jednostavno nemate izbora; tako je bar u mom slučaju. Mnogo bi mi bilo bolje ako bih svu svoju energiju usmerio na jednu stvar, konkretno mislim na jutjub projekat kog smo Sanja i ja započeli, ali koliko god se trudio da se fokusiram samo na jednu stvar, pisanje fikcije me uvek golica u stomaku i uvek imam potrebu da pišem o ljudima i događajima iz sopstvene glave.

Obaveze koje sam uzeo na sebe sa Zagolajem, plus posao nastavnika, nisu mi ostavile dovoljno vremena za pisanje fikcije, ali kao što sam već rekao, imam žestoku potrebu da kopam po najmračnijim delovima svog mozga i da iz njih slažem priče koje bi vama bile zanimljive.

Da bih pored svih obaveza koje imam uspeo da napišem roman, moraću drastično da promenim način na koji organizujem vreme. Ne bih još uvek da pričam o metodu kog želim da primenim, prvo želim da vidim da li će upaliti, ali iz ove perspektive mi deluje da je kranje moguće uraditi sve to što imam na imu i da napišem roman, za jednu godinu.

Stoga, za oni koji prate ovaj blog isključivo zbog pisanja fikcije, ostanite na vezi, možda ćete iduće godine imati još jedan roman. Ne mogu da obećam da ću ga završiti, stoga i neću da obećam, jer ne volim da ne ispunjavam obećanja, ali mogu da obećam da ću raditi na njemu; koliko uspešno; videćemo.

Ako su vam moji tekstovi zanimljivi, rado ću vam ih slati na vašu mejl adresu kako ih ne biste u buduće propustili, a sve što bi trebalo da uradite jeste da kliknete na dugme ispod i da se prijavite.

Podelite sa prijateljima:
Facebook
Twitter
LinkedIn
Email
WhatsApp
Štampa